STRANAC I MILOST
- Detalji
- Kategorija: Kristova neodoljivost
- Autor don Šimun Doljanin
- Pregledi: 2553
Zanimljivo je usporedno čitati dvije knjige: roman pokojnog Albeta Camusa, Stranac, i raspravu profesora Ante Mateljana, Milost (nedavno objavljena u Splitu). Camus piše u prvom licu. Stranac (ili bolje prevesti: Tuđinac) je čovjek s kojeg je potpuno sastrugana milost. On je goli ja. Taj ja je bez ikakvih odnosa s ti i s mi. Boga ne traži niti od njega bježi. On jednostavno postoji bez Boga i mimo Boga. Za njega Boga nema. Ljudi pored njega također za njega ne postoje. Oni su tu za sebe i samo za sebe, kao što je i on samo biće za sebe. Majku je smjestio u ubožnicu. Kada je umrla došao je na sprovod, ali je prespavao noćno bdijenje uz lijes. Lica joj nije imao potrebu vidjeti. S majčinog sprovoda se sjeća samo mučne vrućine i znoja. Sutradan je s Marijom, djevojkom koja je nekoć radila s njim, otišao u kino pogledati komediju. Kada ga Marija pita da li je voli, jednostavno odgovara da je ne voli. Kada ga traži da je oženi, on pristaje, ali bez ikakvog razloga. Ubija čovjeka (kojeg prvi put susreće)jer mu je sunce u odsjaju zabljesnulo u oči. Nakon jednog hitca, koji je bio dovoljan, u leš još, bez razloga, ispaljuje četiri metka. Nema kajanja. Čemu kajanje? Boga nema.




