Ona Kristova rečenica upućena Tomi: Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju! na prvi se mah shvaća pomalo fideistički. Samo vjera! Vjera po čuvanju. Spasenje po ludosti propovijedanja. U drugom se sloju ova rečenica može čitati i malo drukčije.

Za Krista je jako važno ono vidjeti! Evanđelist Ivan stalno naglašava gledanje. U njegovoj Poslanici se izričito kaže da je vidio i opipao Život. Krist kaže Filipu da je onaj tko je vidio Njega, vidio i Oca. A Oca se vidi kroz Isusova djela. Prvo Kristovo djelo je ljubav. Bog/Otac je ljubav. Tko ne ljubi nije upoznao Boga jer Bog je ljubav. Tko vidi Sina, vidi i Oca. Otac je u Sinu i Sin u Ocu. Tko vidi kristovsku ljubav, vidi Boga. I vjeruje u Boga. To su ona lijepa/dobra djela o kojima Krist govori u Govoru na gori, radi kojih ljudi slave Oca nebeskoga. Sigurno da ga najprije vide, pa Ga tek onda slave.

Blaženstvo onih koji ne vidješe, a vjeruju, može biti blaženstvo onih koji vjeruju premda trenutno ne vide ljubav. To su oni koji se ne sablažnjavaju. U tim trenucima ne vide ljubav među braćom, a niti sami nemaju ljubavi prema nikomu, a ipak vjeruju u Ljubav. Vjeruju da je Bog ljubav. Vjeruju. Žive u goloj vjeri. Po toj vjeri dobivaju blaženstvo siromaha duhom. Blaženstvo žalosnih. Blaženstvo gledanih i žednih pravednosti. Blaženstvo onih koji ništa ne vide i ništa nemaju, ali se nadaju. Puni su pouzdanja. Hode u vjeri, a ne  gledanju! Oni se oslanjaju na ono što su prije vidjeli. Bilo je trenutaka kada su vidjeli Ljubav. Sada je ne vide i vjeruju.

Rečenica upućena Tomi ne može se vaditi iz konteksta. To je kontekst Tomine noći. Tamne noći vjere. Tomine duboke krize. Smrti bića. Križ je Tomu duboko sablaznio. Sablaznio se i nad sobom. Sablaznio se nad Božjom slaboćom. To je svakodnevna napast svih onih koji vjeruju u Krista uskrsnuloga. Sablažnjavanje otima sreću. Blaženstvo. Kad se sablažnjavam sve odlazi u provaliju besmisla. Očaja.

Blaženi koji se ne sablažnjavaju. Jedno od Kristovih blaženstava je i ovo: Blago onom tko se ne sablazni nada Mnom! Sada je Krist u Crkvi. Crkva je Njegovo Tijelo. Tako se blaženstvo može proširiti: Blago onima koji se ne sablažnjavaju nad Crkvom! Kristovo Tijelo je puno rana. Njegovo Srce krvari. Sve je puno slabosti. Nedostatka ljubavi. Sve je puno izdajica. Špijuna. Farizeja. Zmijskih jezika. Interesa. Častohleplja. Iskorištavanja. Srebroljublja.

Blago onome tko vjeruje u Crkvu katoličku! Blago onome tko vjeruje u uskrsnuće Tijela!