Spoznavanje (jada) u hebrejskom ima raspon od poznavanja najobičnijih stvarčica do spolnog sjedinjenja i, na kraju, do sjedinjenja čovjeka i Boga. Spoznaja je uvijek plodna. Ona je starateljska. Spoznati je isto što i oploditi. Umnožiti. Poboljšati. Dići. Produbiti. Spoznavanje materijalnih zakonitosti donijelo je mnogo plodnih promjena. Upoznajući dublje stvorenja, produbljujemo i spoznaju Stvoritelja. Najuzvišenije stvorenje je čovjek. Upoznavati više čovjeka, najsnažnije se prodire u spoznaju Boga. Poznavanje Boga i poznavanje čovjeka uzajamno se oplođuju. Čvorište je u spoznaji Isusa Krista, Boga i čovjeka. Sina Božjeg i Sina Čovječjeg. Svaki se čovjek, bio on ili ne bio vjernik, spoznaje u Isusu Kristu. Isus Krist je povezan sa svakim čovjekom. Ivan Pavao II. Otkupitelj čovjeka.
Zaustavimo se na posljednjim stranicama Svetoga Pisma. U knjizi Otkrivenja, s Ivanom, gledamo otvoreno nebo. Nadvijmo se nad vizije nebeskog Jeruzalema, Božjeg veličanstva, nebeske liturgije i Jaganjca. Sve je prožeto poveznicama iz starozavjetne objave, od knjige Postanka do Danijelove knjige. Susrećemo i đavolsko trojstvo: Zmaj, Zvijer i Lažni prorok. U trinaestom poglavlju se traži odgonetanje. Traži se um. Svo neprijateljstvo prema Bogu, Jaganjcu i Jaganjčevoj pratnji sažima se u tajanstveni lik jednog čovjeka kojem je broj šest stotina i šezdeset i šest. To mu je ime. Srž. Sadržaj. Kako su u hebrejskom i grčkom brojevi ujedno i slova može se čitati kao Neron-Cezar ili Cezar-bog. To bi bio čovjek koji se pravi bogom. Čovjek-bog. Apsolutni čovjek. Anti-Bog.
Prema knjizi Postanka, šest je broj čovjeka. Čovjek je stvoren šestog dana. Stvoren je na sliku Trojstva. Načinimo čovjeka na Svoju sliku. Tri šestice mogu značiti radikalno čovjekovo odvajanje od Trojstva. Odvajanje od Oca i Sina i Duha Svetoga. Čovjek postaje otac samom sebi, sin samom sebi i njegov duh se zatvara samog sebe. Apsolutni čovjek. Čovjek-čovjek-čovjek. Čovjek odvojen od Boga, odvojen od drugih ljudi (braće) i odvojen od ostalih stvorenja. Čovjek apsolutno zatvoren u svoje čovještvo. Čovjek agresivan prema svemu što ga ograničava i okružuje. Bjesni čovjek. Ne prizna prvih pet dana stvaranja i ne prizna sedmi dan. Zatvoren je u šestici. Trokut je prvo geometrijsko tijelo koje se može zatvoriti u samog sebe. To je čovjek koji bijesno mrzi Boga, ostale ljude i sva stvorenja.
Dante je u paklu vidio pale anđele. Bili su toliko ružni koliko su bili lijepi dok su bili u jedinstvu s Bogom. Slično je i sa čovjekom. U odvajanju od Boga toliko se izopačuje da opstaje anti-Bog. Negacija Boga. Negacija Drugoga. A time i negacija čovjeka.
Svim silama hoće ubiti Jaganjca. Bog je Jaganjac. Nevini, zaklani Jaganjac. Čovjek- šest, šest, šest, najdublje mrzi nevinost i nemoć. Jaganjac je maleno, čisto, bespomoćno biće. Njegova pratnja je oprala haljine u Njegovoj krvi. Zato ih čovjek-šest, šest, šest hoće zavesti i okrenuti protiv Jaganjca Božjeg. Sjetimo se mučenice Agneze. Janje. Mučenice Agate.
Prvi čovjek koji je pokazao prstom na Jaganjca Božjeg završio je smrskan slijepom mržnjom. Zla moć ga je ubila. Ivan Krstitelj. Najveći rođen od žene. Prvi koji je krštavao. Uranjao ljude u vodu. U malenost. Nevinost. Čistoću. Kasnije je Krist zapovjedio svojim učenicima da sve ljude krštavaju u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Uranjaju u Oca i Sina i Duha Svetoga. Grčka riječ za krštenje je doslovno uronjavanje. Trostruko uranjanje da iz čovjeka pobjegne Zmaj, Zvijer i Lažni prorok i rodi se Jaganjac. Anti-trojstvo ne podnosi uranjanje. Poniženje. Malenost. Čovjek je djelo Očevo. Slika Sinova i sila Duha Svetoga.
Čovjek dolazi iz uzajamne Ljubavi i pozvan je na uzajamnu ljubav. Zmaj ga zatvara u eksplozivno samoljublje. Samouništavajuće samoljublje. Sveuništavajuće samoljublje.
Svako neka za sebe nastavi odgonetavanje. Do pranja haljina u krvi Janjetovoj.
