Neki dan u novinama čitam kako je ravnatelj jedne talijanske srednje škole donio uredbu prema kojoj djevojke te ustanove više neće smjeti na nastavu dolaziti u hlačama niskog struka. To znači da više u školi neće smjeti pokazivati pedalj izbrijanog trbuha niti će im iznad remena , kad sjednu , viriti polovica stražnjice.
Ravnatelj je bio jasan: to priliči estradi i diskoteci, ali ne priliči učionici! Ovu uredbu naše su novine objavile kao lošu vijest, ali budući da je i tako sve relativno, moj Alberte, nećemo pitati zašto.
Ova me je pričica s talijanske školske scene podsjetila na razgovor otprije nekoliko mjeseci. Početkom ljeta, nakon što su maturanti i maturantice prionuli učenju za prijamne ispite, jedan mi je profesor engleskog zakukao na istu temu. Da se razumijemo, čovjek je u najboljim godinama, uzoran muž i otac i (kažu ljudi! ) dobar profesor te čovjek tolerantan i razuman. No...no njemu su ''skalane hlače'' njegovih učenica naprosto dozlogrdile u toj mjeri da je jedan od zadnjih dana škole ispalio na živce i sve cure koje su na nastavu došle opremljene kao Christina Aguilera naprosto poslao kući. To je, naravno, izazvalo vrlo mlake reakcije i učenica,i njegovih kolega, a i roditelja. Ukratko, čovjek je samo sebi naškodio i došao na glas kao »čudak».
A o čemu je zapravo riječ?
Profesor engleskog zaključivao je ocjene i pomalo ispitivao ne bi li maturanticama malčice digao prosjek. Ali kako je vrijeme teklo, tako je profesoru postajalo jasno da lica svojih učenica uočava sve slabije, a njihove trbuhe sa svom pripadajućom opremom tipa peercing i tatoo, uočava sve bolje.
Onda je jedna starija maloljetnica izašla pred ploču u majičici koja jedva pokriva prsa, u hlačama ''skalanima'' do ispod karličnih kostiju, iznad kojih su punim sjajem dominirale narančaste tangice. Diskrecija-nula! Gramatika - dobar, tri. ''Ređipet'' -vrlo dobar, četiri...
Onda je profa sam za sebe pocrvenio od srama, onda je prošetao do dna učionice, djeci iza leđa, daleko od ploče, namjestio glavu pod Samsungov klima-uređaj... Onda je pogledao svoj razred s leđa. I vidio da svim djevojkama viri pola stražnjice iznad hlača, naprosto je ugledao desetak guza svojih učenica i – pobjesnio.
Pobjesnio je jer je doveden u situaciju da se kao učitelj srami, a kao muškarac zbunjuje.
Buljiti? Ne buljiti? Vidjeti ili ne vidjeti? Biti ravnodušan? Zašto...? Predati vlast i kredu golim pupkovima? Pretvoriti se u starca prljavih misli...?
Ukratko, profa je pobjesnio. Jednokratno, međutim, jer ga ravnatelj nije podržao. Ravnatelj je demokratičan i voli gledati gole učenice u njihovu prirodnom okruženju u kojem je on bog i batina. Profesor engleskog i tako je čudan tip...
Autor: Eda Vujević
