Mahatmu Gandhija specifičnim čini to što je bio dijametralno suprotan današnjem poimanju ‘uspješnog političara’ - on je svojem narodu služio, nije se njime (o)koristio za sebe

“Živi kao da ćeš umrijeti sutra, uči kao da ćeš živjeti vječno” — Mahatma Gandhi

Mnogi su vjerojatno zaboravili što znači živjeti u potpunom miru i blagostanju. Kakav je svijet danas, to ni ne čudi. Mnogi su, pak, mudraci govorili da je društvo samo odraz stanja nutrine pojedinca.

Mahatma GandhiA tada to postaje zatvoreni krug, jer se izvan društva ne može živjeti pa ono nužno povratno utječe na nas. Ipak, niz datuma podsjetit će nas na važnost mira u svijetu, mira u čovjeku i u međuljudskim odnosima – 21. rujna bio je Svjetski dan mira, a 2. listopada je Svjetski dan nenasilja te 140. obljetnica rođenja Mahatme Gandhija, jedanog od najvećih svjetskih velikana humanosti i nenasilja, što čini gotovo apsurdnom (i nepravednom) činjenicu da nikada nije dobio Nobelovu nagradu za mir.
‘Velika duša’ i svetac.

Gandhi se ubraja u najfascinantnije ličnosti 20. stoljeća. Njegov nenasilni istup protiv diskriminacije u Južnoafričkoj Republici i Indiji, zajedno s učenjem koje je iz toga rezultiralo, učinili su ga jednim od najvažnijih uzora čovječanstva.

O temi mira i nenasilja Gandhi je napisao brojna djela, a kao vođa nacije, izborio se za nezavisnost Indije nenasilnom revolucijom. Ime “Mahatma” na sanskrtu znači “velika duša”, a tako ga je prozvao njegov narod, koji ga je proglasio i svecem.

Mahatma Gandhi rođen je u Porbandaru, u današnjoj državi Gujarat, 1869. godine. Studirao je pravo te je jedno vrijeme radio kao pravni savjetnik u Durbanu u Južnoj Africi. Tamo je otkrio da ga smatraju pripadnikom niže rase, a zapanjilo ga je i tamošnje nijekanje građanskih i političkih sloboda indijskih imigranata.

To ga je potaknulo da se pridruži borbi za priznavanje osnovnih ljudskih prava za Indijce. Dvadeset godina proveo je u Južnoj Africi, a zalagao se za politiku “pasivnog otpora” i “građanske neposlušnosti”, koje je imenovao izrazom “satyagraha”. Za vrijeme Burskog rata, Gandhi je organizirao sanitetsku jedinicu unutar britanske vojske.

Osnovao je i Gandhi farmu, koloniju za Indijce, a na njegovu inicijativu priznati su i indijski brakovi. Pri povratku u Indiju ušao je u politiku te postao vođa borbe za samostalnu Indiju i njezinu ekonomsku nezavisnost. Bio je uhićen i zatvaran mnogo puta, štrajkao je glađu, no milijuni ljudi slijedili su njegov primjer i filozofiju nenasilja, pasivnog otpora i nekooperativnosti. Osmislio je i pokret swaraj (samovladavinu).

Smatrao je da se kolektivnim neposluhom može puno više postići nego upotrebom nasilja. Zalagao se za ukidanje kastinskog sustava, a držao je Indiju izvan 2. svjetskog rata sve dok Britanci nisu udovoljili njegovim zahtjevima. Na posljetku je Indija dobila svoju nezavisnost 1944. godine, a Gandhi je postao inspiracija nenasilnim pokretima u drugim dijelovima svijeta.

O Mahatmi Gandhiju pisali su mnogi, snimljeni su brojni dokumentarci i prilozi, internet je pun tekstova o njemu. Međutim, što njega čini tako specifičnim? Upravo to što je bio dijametralno različit od današnjeg poimanja “uspješnog čovjeka”. Naime, on je svom narodu služio, nije se njime koristio za sebe. Služba je, naime, viši cilj svakog čovjeka, a conditio sine qua non “poziva” političara i duhovnika.

Srećom da je indijski narod u to vrijeme prepoznao žrtvu, trud i moralno-duhovnu vertikalu Mahatme Gandhija, te ga slijedio i podupirao. Hrvatski, pak, narod svoje heroje, pacifiste i humaniste umanjuje, štoviše, negira, tjera u zaborav (npr. prave branitelje, Ivana Supeka, Vladu Gotovca, Miku Tripala...), pa se čudi zašto smo stalno na rubu građanskog rata, zašto ne možemo izliječiti rane i posljedice Domovinskog rata, otkud ovoliko nasilja u društvu, zašto su nam djeca agresivna, zašto se branitelji ubijaju...

Gandhijev život bio je primjer službe miru i nenasilju, dijalogu prema “kontreštavanju”, snage mira prema sirovoj sili, službe visokim humanim idealima i ciljevima prema privatnim i konformističkim. Kad uzmemo takve ljude za uzore, kako uopće možemo doći na pomisao da krademo i varamo?

Ako su uzori kvazipolitičari, menadžeri i poduzetnici, onda će ljudi biti samo sredstvo dolaska do vlastitog profita, skromnost će značiti slabost, a ne vrlinu, postat ćemo bahati egoisti. Politika nije prljava, kako mnogi insinuiraju, kao ni novac i moć. Ljudi su ti koji su kvarni. Moralnog čovjeka moć će učiniti još odgovornijim.

Kvarnog će učiniti pohlepnijim. Moralnom čovjeku novac će osvijestiti potrebu davanja drugima, onima koji nemaju. Kvarnog će potaknuti na njegovo gomilanje i udovoljavanje vlastitim strastima.

Shodno tome, političari kod nas umnogome koriste svoja prava, ne poštujući i često zanemarujući obveze. Gandhi je pak na sebe preuzeo najveću obavezu – očuvanje mira i blagostanja svog naroda pod svaku cijenu, odričući se svih prava i beneficija, čak i pod cijenu vlastite patnje i smrti.
Odricanje od materijalnog

Naše političare ljudi ne vole, smatraju ih lopovima, etiketiraju ih sa “svi su oni isti”. Gandhija su ljudi obožavali, baš zato što je bio poput njih, jedan od njih, odijevao se poput njih (u tradicionalnu siromašnu odjeću), jeo vrlo malo, živio asketski, te je, najvažnije od svega, nosio njihov teret na svojim leđima.

To znači biti “čovjek iz naroda”, a ne, kao kod nas, “neshvaćeni bogataš s jahtama, ali koji zapošljava ljude”. Gandhi nije posjedovao materijalnih bogatstava – a sigurno su ga htjeli podmititi, potplatiti, darivati... Njegovo je bogatstvo bilo znanje i idealizam, milosrđe i ispravan sustav vrijednosti.

Naši političari hvale se svojim satovima, automobilima, umjetninama, kućama, posjedima. Milijuni Mahatminih sljedbenika identificirali su se s njim, on je bio njihov glas. Možda i u svakome od nas leži neki Gandhi, Martin Luther King, pa čak i nenasilna verzija Che Guevare.

Ne mora naš doprinos miru i boljitku društva biti na njihovoj razini, ali u odnosu na sadašnje stanje pasivnosti, konformizma i poticanja konflikata, i vrlo mali doprinos iznimno je značajan. Gandhijev doprinos ljudskom rodu je nemjerljiv. Martin Luther King Jr., Albert Einstein, Dalaj-lama, svi su oni naglašavali njegov značaj za svijet, povijest i čovječanstvo. Složili su se da je “puno više od riječi, njegov život bio poruka”.

Gandhijeve izreke

- Slabi nikad ne praštaju. Opraštanje je atribut jakih.
- Mrzi grijeh, voli grješnika.
- Slobodu nije vrijedno imati ako ne uključuje i slobodu da pogriješimo.
- Što god napraviš, neće biti jako važno. Ali važno je da to ipak napraviš.
- Ti budi promjena koju želiš u svijetu.
- “Oko za oko” čini cijeli svijet slijepim.
- Sreća je kad je ono što govoriš i ono što činiš u skladu.
- Sila je oružje slabih; nenasilje je oružje jakih.
- Nenasilje je stavljeno na probu onog trena kad mu se netko suprotstavi silom.
- Čak i kada ga protivnik razočara dvadeset puta, satyagrahi je spreman povjerovati i dvadeset i prvi put.

Izvor: Slobodna Dalmacija

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

Svi oni dolaze u politiku otvorena srca i prazna novčanika a odlaze zatvorena srca i puna novčanika.

Anonimni komentator