OVAJ I ONAJ SVIJET

„Ovdje nešto nije u redu. Ovdje nešto nije u redu.“ Tim riječima završava jedna kratka pripovijest ruskog pripovjedača Popova. Popov je počeo pisati pedesetih godina prošlog stoljeća. Bile su to mračne godine sovjetskog crvenog terora. Sve je moralo biti u redu. Na silu. Nije se smjelo reći da postoji problem. Sve je u redu. Sve će biti u redu. Sve će se uspjeti. No problem. Ti si Ok! Ja sam Ok. Sve je Ok! Misli pozitivno. Nema problema. Ne smije ih biti. Autor knjige „Sve je OK“ doživio je velik uspjeh i napravio samoubojstvo.

Opširnije:OVAJ I ONAJ SVIJET

NAZARETSKA CRKVA

Sadašnji Papa Benedikt XVI, kao teolog u ovom djelcu o Trojstvu, kao usput, dotiče mnoga bolna pitanja i o obnovi Crkve, ili kako on kaže, ozdravljenju Crkve. Kao i njegova četiri predšasnika, Ivan XXIII, Pavao VI, Ivan Pavao I, i Ivan Pavao II, i njegova je strast – Crkva. „Boli me Crkva!“ – poznata je rečenica Sv. Josemarie, utemeljitelja Opusa Dei. Pred sami izbor za papu, kardinal Ratzinger, je izmolio onaj svoj poznati Put križa u kojem je molio za „lađu koja pušta na sve strane“- svetu Crkvu katoličku, Zaručnicu Kristovu, Ljepoticu kuće, crnu, ali lijepu, Golubicu što blista zlatnim perjem.

U poglavlju o Isusovom skrovitom životu u Nazaretu, sadašnji Papa umeće govor o Charlesu de Foucauldu, sadašnjem blaženiku. Brat Karlo je u potrazi za zadnjim mjestom naišao na Nazaret (Nazaret je mjesto koje se ne spominje u Starom zavjetu. Ono je, u tom smislu, novost, počekat od ništa, ništavnosti. Podrijetlo imena Nazaret može dolaziti od riječi nasar, što znači mladica, izdanak; ili od riječi nasur, što znači ostatak), „koji mu je potpuno osvojio srce“. Nije se osjećao snažnim slijediti Isusa u njegovom javnom životu pa se stavio uz Mariju i Josipa da živi Isusovu svakodnevnicu. U tom pogledu zanimljiva je knjiga R. Arona, Isusove skrivene godine. Valjalo bi je imati i na našem jeziku.

Opširnije:NAZARETSKA CRKVA

SPASITELJ

„Ovo je uistinu Spasitelj svijeta!“ Te se riječi odnose na Isusa. Rekli su ih Samarijanci nakon što su osobno upoznali Isusa. Prije toga Isus je susreo njihovu sugrađanku na zdencu. To je bila žena koju je napustilo pet muževa. Jednog sparnog dana susrela je Neznanca kako sjedi na zdencu žedan. Molio ju je da mu dadne piti. Među njima se razvio razgovor. Taj Neznanac dobro je poznavao tko je ona i koliko trpi. Trpjela je neizmjerno, duboko. Zdenac je bio dubok, ali njezino trpljenje neizmjerno dublje. Trpjela je jer je stvorena za ljubav, a ljubav nije susrela. Stalno je susretala uvjetnu ljubav, ljubav koja traži, a ne daje, ljubav koja je nije prihvaćala bezuvjetno. Duša joj je na smrt krvarila jer je bila izranjena prezirnim riječima i pogledima. Bila je ne-žena, ne-osoba. Trpjela je od neizmjerne žeđi za stvarnom ljubavlju, vječnom ljubavlju, ljubavlju koja će je potpuno prihvatiti. Bila je napuštena od svih. Mislila je da je napuštena i od Boga. U Isusu je prepoznala Boga-čovjeka koji je potpuno prihvaća, koji je ne sudi, koji je samo milosrđe. Isus-Mesija joj je ponudio vodu koja struji u život vječni. Ona je iskala: „Daj mi te vode!“

Opširnije:SPASITELJ

PRIVREMENI NAUM

Globalizacije je nemoguća tamo gdje se štuje mnogo bogova, mnogo različitih principa, mnogo različitih vrjednota, i općenito, tamo gdje su u na snazi mnoge razjedinjujuće silnice. Pokret globalizacije sigurno mora ići prema sjedinjujućim principima, tj. sjedinjujućem principu. Taj princip neminovno mora biti apsolutan. Mora biti razuman i etički obvezujući za sve. U tom se smislu stvaraju jedinstvene povelje i jedinstvena etika.

Govoreći priprosto, Bog nikako ne može biti protiv takvog pokreta, takve želje svih ljudi. Bog je jedan i ljudska je vrsta jedinstvena. Ljudi imaju jednu narav, jednu želju: sreću; jedan cilj, jednu baštinu, jednu zemlju, itd. Mnogo bogova bi i moglo biti protiv globalizacije, ali Jedan ne može biti nikako. Slijedom toga, kršćani koji vjeruju u „jednoga Boga“ (Credo) prvi su u ujedinjavanju.

Opširnije:PRIVREMENI NAUM

MALO JE POTREBNO

Sv. Augustin je rekao da je besmislica svoje doba smatrati gorim od prijašnjih vremena. U cijeloj povijesti postoji konstanta, a to je pala ljudska narav, čovjek s teškom ranom koju Crkva zove istočnim grijehom. Teškoća svih ljudi i svih vremena je, pod vidom te rane, ista. Naša narav je sklona zlu. Tko ne priznaje tu činjenicu gubi se u neizmjernom moru uzaludnih pokušaja da shvati i popravi ono što se ljudskim snagama nikako ne da niti shvatiti niti popraviti. Do dubine našeg nutarnjeg kvara ne dopire naš razum niti naša volja. Kvar je u samoj mojoj osobi. Kvar sam ja. Istočni se grijeh odnosi na prekid s Bogom, na okretanje leđa Njegovoj ljubavi. Stoga je shvatljiv i popravljiv samo u odnosu na Boga. Bez Boga nikako sebe ne mogu razumjeti ni popraviti. Ne mogu razumjeti zašto se mojih tisuću dobrih odluka rastopi u moru sivila, zašto stalno hoću dobro, a nameće mi se zlo, zašto velikodušno želim živjeti za ideale, a s vremenom kliznem do odvratnog života u kompromisima, itd. (Zgodno je pomnjivo pročitati Selimovićev roman „Derviš i smrt“ i pratiti monotoniju tog proklizavanja.)

Opširnije:MALO JE POTREBNO

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

Jednom kada se dopuste brakovi homoseksualaca, oni dobivaju pravo na djecu, a budući da su istoga ili nepoznatoga spola ili neodređenog spola, oni dobivaju pravo da se iz javnih dokumenata izbrišu pojmovi majka i otac.

dr. Matko Marušić