Ljubljeni!

Od srca vas pozdravljam iz crne i vruće Tanzanije. Ovdje sam drugi tjedan. U misijskom sjemeništu Redemprotis Mater poučavam buduće svećenike tri božanske kreposti: vjeru, nadu i ljubav. U sjemeništu je i nas Stipe Bekavac. Jedan dan imamo Sv. Misu na engleskom, drugi dan na talijanskom i jednom na swahiliju. Na swahiliju se mir kaže amani.

Zanimljiv je taj jezik. U njemu ima i nekih arapskih riječi jer su tu Arapi dolazili i lovili ljude, pa ih prodavali kao robove. Tako postoji riječ: salama! Salama znači: dobro, puno dobro i mirno. Spokojno. Tu riječ koriste kod pozdrava. Kad mole Zdravo Mariju kažu: Salamu Maria! Nama je to smiješno čuti jer nas podsjeća na salamu. Recimo, u tom jeziku nisu nikada koristili riječ obitelj. Iz engleskog su uzeli riječ, pa kažu: familia. To je zato jer prije nego je došlo krsćanstvo uopće nije postojala obitelj: tata, mama i djeca. Živilo se u plemenima u kojima je jedan muškarac imao po četrnaest i više žena. I danas ima takvih. Vidio sam kuću takvog jednog. On je iz plemena Masai. Oni su katolici, ali se polako uče živjeti kršćanski.

Jedan dan su me kršćanski prijatelji vodili u nacionalni park Jezero Manyara. Tamo sam vidio nilske konje, zebre, slonove i mnoge druge životinje. Na kraju sam vidio i jednu lavicu koja je napadala skupinu žirafa. To smo gledali iz auta tako da za nas nije bilo nikakve opasnosti. U tom parku prirode me je posebno dirala potpuna mirnoća (salama) svih tih životinja. Slon, sa svojim slonićima, spokojno jede travu i pije vodu. Malo se kupa pomoću surle i goni repom muhe koje se vrte oko njega. I nilski konji, i zebre i mali srndaći koji se zovu dik dik, sve je salama. Mirno i spokojno. Samo je moje srce nemirno. Uvijek puno novih i novih zelja. Borbi. Lomova. Neurednosti. U tom sam parku, a i u cijeloj Tanzaniji, a ovdje je sve pole pole (na swahiliju - polako polako; Don’t hurry, you are in Afrika!, nose neki na majicama napisano) još jasnije vidio da nisam stvoren za zemlju nego za Nebo. Ovdje predajem o Augustinu, a on je govorio: Nemirno je moje srce dok se ne smiri (salami) u Tebi, Boze moj. Ljepoto tako stara i tako mlada. O Ljepoto, kasno sam Te upoznao!

Stvarno, lijepa je cijela kugla zemaljska, ali potpuno nedovoljna za naše duše. Lijepi su ovi crni afrikanci i afrikanke, smišni i spretni. Lijepa je ovo zemlja, bogata i plodna, tu je more i otoci, tu su sume i polja. Ako bolje pogledate Afriku, vidjet ćete da slici na srce. Azija slici na slona, a Europa na njegovu glavu i surlu. Pogledajte kartu svijeta ili globus. Afrika je srce. I stvarno, tu su ljudi s velikim srcem, ali i s jako nemirnim srcem. Vidio sam novu zgradu suda u Arushi, gdje procesuiraju one koji su učinili prestrašne zločine u Ruandi. Sjećate se filma Hotel Ruanda! Ovdje je jedan sjemeništarac kojem su ubili oca, majku i brata. Zove se Jean Paul. On se, u sali predstavlja: Ivan Pavao Nula! Stvarno imaju potrebu misionara koji ce im navijestiti mir Kristov, amani Kristov. Potrebno je onih koji ce ih učiti ljubiti bližnje kao same sebe i Boga (Mungu) iznad svega. Na swahiliju se Bog Otac kaže Mungu Baba. I svaki otac se zove baba. Majka je mama, a brat je kaka. Da, kaka! Znamo sto na hrvatskom znaci kaka. O, ljubiti kaka. Ljubiti brata! Ljubiti bližnje! To je Nebo! Sreća. Salama! O, Baba, nauci nas ljubiti kaka!

Amani! Vidmo se uskoro, ako Baba dopusti! Neka naše srce postane katoličko i proširi se na sve ljude!

Živio Neslanovac! (Adresa mi je Hekima street. A Hekima je mudrost. A sol je simbol mudrosti. Gle Božje sale interkontinentalnih razmjera!)

Vaš nemirni pastir, don Šimun!
Tanzanija, Dar es Salaam, 27. ožujka 2011.