Podlo manipuliranje čitateljima

Medijska manipulacija kao da nema kraja, posebice kada se radi o temama koje se na bilo koji način dotiču Crkve - i to samo one Katoličke. U članku kojega prenosimo sa Fizzit.net pročitajte kako su se inkvizitori iz Jutarnjeg okomili na Obiteljski centar Varaždinske biskupije zbog prenesenog, satiričkog članka o muško - ženskim ulogama.

U ovom odličnom članku koji izvrsno oslikava današnje stanje "medijskih sloboda", naučite kako djeluju profesionalni medijski manipulatori, stručnjaci za psihologiju masa, s ogromnim kapitalom iza svojih leđa i masom fanatiziranih i zaglupljenih sljedbenika, sa pravnicima koji će na sudu obraniti svog gazdu svim mogućim trikovima.

Na isti takav način većina medija obrađuje teme koje se tiču Zdravstvenog odgoja - pristrano, površno, neprofesionalno. Pročitajte više u nastavku.

Ponekad nas razljuti kad uočimo koliko je pokvarenosti i mržnje oko nas, koliko podlosti i manipulacije. Ponekad nas deprimira kad shvatimo koliko malo možemo učiniti da išta promijenimo. Ponekad je jednostavno užasavajuće gledati kako mase s osmijehom slijede pokvarenjake koji bijes i mržnju prikazuju kao ljubav i zaštitu nemoćnih, koji svoje osobne interese prezentiraju kao moralne vrline, i kako ukazivanje na činjenice i istinu ostaje beznadan vapaj.

Ponekad je jednostavno žalosno kad vidite koliko je svijet oko vas oživotvorenje najcrnjih orwelovskih scenarija, kako je lako manipulirati masama ako ste dovoljno pokvareni i beskrupulozni. Ponekad žalite korisne budale i „prave vjernike“ koje su žrtve manipulatora, ponekad mislite da je problem baš u njima. Mržnja je ljubav. Neznanje je moć. I to su riječi koje će vam prodati upravo oni koji se time najvještije služe.

Taj grozan osjećaj beznađa i nemoći me već dugo nije tako snažno obuzeo kao kad sam naišao na vrišteći naslov u Jutarnjem Listu, Crkva o životu u braku: 'Što više alkohola popijem to sam veći muškarac!'; 'Žena puno moli, radi i šuti'. I nastavlja se: "Ove nevjerojatne poruke objavljene su na službenim stranicama Obiteljskog centra i to pod rubrikom 'Muški kutak'. Tijekom dana su uklonjene". A zatim ispravno navodi da je te zapovijedi napisao profesor psihologije na kalifornijskom državnom sveučilištu (California State University), Herb Goldberg. Pa kaže nama Jutarnji, Iako se radi o nevjerojatnim savjetima u Obiteljskom centru Varaždinske biskupije iz nekog su ih razloga odlučili prenijeti svojim vjernicima. Te nas izvješćuje o tome kako zla Crkva tvrdi da su muškarci tim veći muškarci što više mogu popiti, što manje brinu o svom tijelu, ma zaozbiljno! Ali, dodaju ponosno, -"to je eto nakon što smo mi na to upozorili nadbiskupija uklonila s Weba". Još jedna vatikanska zavjera protiv Hrvata je razotkrivena.

Ne baš. Nije. Tekst je, u trenutku kad sam ja naišao na članak Jutarnjeg, još bio na webu nadbiskupije. Ili je bio vraćen, vrag će ga znati. Da, savjeti su bili tamo – u satiričnoj rubrici! Onoj koja služi za šale, triviju. A iznad njih je, ako tko nije shvatio šalu, bio veliki disclaimer: „Tekst koji slijedi sarkastičan je i ironičan komentar dolje potpisanog autora a ne učenje Katoličke crkve. Žalosno je da to treba posebno naglašavati…“.

Unatoč tome, tekst su prenijeli svi portali antiklerofašističke provenijencije – korisne budale iz Indexa i kompletna prva proleterska EPH holdinga. A za Novi List, najantifašističkiji i najnapredniji medij u Hrvatskoj, je ex Feralovac Lucić napisao beskrajno duhovitu kolumnu „Šuti, Đurđa, kad govori Rambo!“, jednu od stotina beskrajno duhovitih kolumni u kojima se dotični, da prostite na zdravstveno neodgojenom izrazu, izdrkao po crkvi. Tako i treba kad dotična zagovara da žena ima biti kuš, seksizam i homofobiju i kršenje ljudskih prava svaki drugi nemoral. I odmah agitira za spolni odgoj: „Hoće li katoličke mantre po kojima dječaci i muškarci moraju biti žestoki i divlji kao Rambo, a ženstvene žene moraju pokorno šutjeti, nakon izbacivanja s web-stranica Varaždinske biskupije, uskrsnuti u GROZD-ovom prijedlogu programa zdravstvenog odgoja za djecu većinskih roditelja?“

Neke stvari bi ipak odmah trebale biti sumnjive svakom tko nije čisti retard, čak i ako su, poput većine čitatelja antifa-tiska, suviše intelektualno lijeni da bi uključili mozak dok čitaju kolumnu svog omiljenog perača mozga. Recimo, to što je autor tih pravila ugledni američki profesor na državnom, vrlo elitnom, sveučilištu politički najkorektnije države na svijetu, Kalifornije, koja ima vrlo oštre zakone protiv seksizma i bilo kakvog -izma. I ujedno autor brojnih cijenjenh knjiga iz područja psihologije. Ili to što su navedena pravila suprotna crkvenom nauku općenito. Uostalom, mogli su jednostavno kliknuti na stranice nadbiskupije i vidjeti da je tekst u nekakvom zabavnom kutku, i da iznad njega stoji gore navedeni disclaimer - "hej, ljudi, što vam je, pa ovo je satira". Ne, ne, satira je ono što Lucić piše, a Crkvu treba satrti. Satirom ili satarom, kako god.

Običan svijet shvati i bez objašnjenja. Čitateljima JL-a treba nacrati, obojiti, i označiti strelicama. I ne pomaže.

Nekako si pokušavam zamisliti kako se taj nesretni svećenik koji uređuje taj svoj mali komadić neta za svoje župljane, taj obiteljski kutak u kojem preko neta komunicira neke svakodnevne probleme svojih ljudi i pokušava im približiti da muškarac ne treba sebe dokazivati pićem, nepokazivanjem emocija, koji pokušava odgojiti svoje župljane da brinu o svom tijelu - a u zagorskoj provinciji, budimo realni, i dalje postoji kult mačizma među zagorskim mužima, o pijači kao načinu dokazivanja muškosti da ne govorimo - dakle kako se taj, po tekstovima očito naivni i prostodušni sluga Gospodinov, morao osjećati kad su inkvizitori iz Jutarnjeg Lista pokucali i na njegova virtualna vrata, optužili ga za nepoštivanje Ljudskih Prava i kvarenje mladeži, ne ostavivši mu nikakvu priliku da se brani. Jer, oni su profesionalni medijski manipulatori, stručnjaci za psihologiju masa, s ogromnim kapitalom iza svojih leđa i masom fanatiziranih i zaglupljenih sljedbenika, sa pravnicima koji će na sudu obraniti svog gazdu svim mogućim trikovima.

Što tu može jedan obični provincijski župnik? Zavapiti "Oprosti im Bože jer ne znaju što čine?" Ne, jer novinari Jutarnjeg jako dobro znaju što čine, zašto to čine, i za čini interes to čine. Pa ne mislite valjda da nisu shvatili da se radi o satiri? Čak ni kad je postavljen disclaimer? Ne mislite valjda da nisu nazvali svećenika u toj župi i pitali i "drugu stranu" o čemu se radi zato jer ne znaju da se to tako profesionalno radi? Pa nekidan su upravo u Jutarnjem podžali smjenu novinarke Vidović Krišto s HTV-a zbog "jednostranog priloga" o Kinseyu! Ne, ovdje se radi o progonu. O hajci. O sustavnom, programiranom dizanju moralne panike. A moralna panika se ne diže da bi se nekog zaštitilo, već da bi se nekog uništilo, da bi se nekom nametnuo osjećaj krivnje, da bi se nekim manipuliralo. A tu je i ona Gebelsova, ponovite jednu laž tisuću puta i ona će postati istina. Samo drobite da je Crkva zločinačka i pedofilska, i ne sekirajte se koliko u tome ima istine.

Zato svi mediji takve provenijencije takve vijesti smjesta prenesu, bez provjere, bez razmišljanja. Nije važno što je nešto očita laž: važno je da u javnosti oblati Crkvu. Kad se takve hajke vode, svatko tko ima imalo razuma mora se zabrinuti za svoju slobodu i svoju budućnost i zapitati se kamo to vodi, pa čak i ako o žrtvi progona misli sve najgore.

Hajka protiv RKC je jedna od očitih programskih osnova Jutarneg lista, ali i Novog Lista i t-portala, i još nekih medija. Svatko, istina, ima pravo nekog ne voljeti, pa i mediji imaju pravo simpatizirati ovu ili onu stranu. Ali nemaju pravo svjesno i namjerno lagati. Lucić, iako bi se po humoru reklo suprotno, ipak nije čisti retard. Nisu ni urednici Jutarnjeg: oni su samo mučka đubrad, da se poslužim Mamićevim riječnikom. O ne, urednici Jutarnjeg su znali da se radi o satiri, podvala je bila smišljena i namjerna.

Ovo nije prvi put da se Crkvi podvaljuje na taj način od strane Jutarnjeg lista. Svojevremeno sam ovdje obradio posebno odvratan slučaj kad je kći gospođe Gligora, imućne profesorice hrvatskog i udovice uglednog liječnika, optužila Crkvu da je manipulacijama nagovorila njenu majku da ostavi kuću njima a ne njoj, unatoč njenim naporima da je otme iz ruku te zle katoličke sekte zvane RKC. Novinari Jutarnjeg lista su imali, naravno, na stolu sve dokumente iz kojih se jasno vidjelo da je kći zapravo članica neke mutne sekte, da je uspjela nekako u par godina ostati bez trosobnog stana i auta koje joj je majka poklonila a potom pokušala majku na prevaru - obzirom da je i sama po struci liječnica - lišiti poslovne sposobnosti i strpati u ludnicu da joj otme kuću, i da zapravo nije ugledan liječnica kako je u Jutarnjem predstavljena, već vlasnica kozmetičkog salona (koji joj je, opet, kupila i opremila mama). Dokumente policije i liječnika možete vidjeti ovdje. Ali Jutarnji nikad nije povukao članak, dao demantij, ispričao se. Zašto bi?

I što može jedan seoski župnik suočen s medijskih strojem iza kojeg stoje milijarde Boda Hombacha, socijalista i borca za socijalnu pravdu te multimilijardera, koji će uredno u svojim publikacijama optuživati Crkvu da ne živi u skladu sa svojim naukom jer svećenici ne hodaju bosi i ne jašu magarce nego voze aute, i ne žive u štalama nego kućama? Ugasiti obiteljski kutak, i napisati gorki tekst o zlonamjernim ljudima zbog kojih ga ukida, i za koje on ne razumije što imaju protiv njega. Jedino to mu je i preostalo. Jer, politička korektnost je smrtno ozbiljna stvar i nema smisla za šalu, pa ni onu najbenigniju. Kad ste zadnji put čuli vic na račun gayeva, vozačica, plavuša? Unatoč imenu, gay pokret je smrtno ozbiljan, nema zajebancije s tim veseljacima. Jedini vicevi koji se još pričaju su oni o medi i zeki i Chuck Norrisu.

Sad su na stranicama nadbiskupije ostale samo ozbiljne teme. Poput recimo kampanje "Stop fizičkom kažnjavanju djece". Koja je nekim čudom promakla novinarima mog najdražeg plavo - bijelo - crvenog dnevnog lista iako je bila na istim stranicama kao i satirični tekst koji im je zapeo za oko kao blasfemičan. Uvijek me je fasciniralo kako ti ljudi imaju volje tražiti po nazabitijim stranicama najzabitijih župa bilo što čime bi Crkvu u javnosti mogli diskreditirati. Kako imaju volje obilaziti pred izbore crvkice po selima da čuju neće li kakav seoski pop pozvati da se glasa za HDZ, i onda dignuti veliku frku oko toga - iako jedan don Grubišić nikad nije smetao. Uvijek me fasciniralo kako je netko u stanju naći se smrtno uvrijeđenim kad neki svećenik kaže da ateisti neće u raj: kvragu, ako ne vjerujete Boga niti u raj, dakle ako ste ateisti, kako vas onda može vrijeđati kad vam netko kaže da nećete završiti na nekom mjestu za koje ionako ne vjerujete da postoji?

A dok se polako bura oko toga smiruje, Jutarnji ide dalje. Danas je na redu pobuna protiv cenzure jer je Bandić povukao plakat za predstavu režisera Matanića "Fine mrtve djevojke" u Gavelli, kazalištu koje je nekoć davno davalo komade respektabilnih autora poput Havela, dok je još bio robijaš a ne predsjednik. Na plakatu su, kako vjerojatno znate, bile dvije madone koje se ljube. I to je bila, naravno, smišljena i ciljana provokacija, koja je završila tako da je Bandić plakat povukao. Koje kukanje, koje zavijanje, koja patetika u Jutarnjem nakon toga! Povratak inkvizicije, cenzura, pobuna protiv Bandića zbog te odluke! To uostalom i jest bila prava namjera - isprovocirati neku zabranu, kao i s krajnje bezobraznom i vulgarnom porukom "Zagreb to može progutati", da bi se kasnije moglo vrištati o vlastitoj ugroženosti, o cenzuri, i sebe prikazati kao žrtvu. Jeftine fore iz vrtića, šutneš ga dok teta ne gleda pa onda vičeš "Ovaj me tuuuučeee!". Ali prolaze.

Jasno, Jutarnji list je odmah otišao do par svojih privatnih članova wannabe - kulturne elite u Zagrebu kako bi mu potvrdili da je to grozno, strašno nešto. Svoje je otkokodakala i kukuriku ministrica kulture koja kaže da plakat nije uvredljiv za vjernike, jer ona kao ateist zna što je za njih uvredljivo. Zanimljivo da ti isti fašistoidni liberali nisu bili ni blizu tako glasni kad se skidala s programa emisija Karoline Vidović Krišto! Tada je za Jutarnji skandalozna bila emisija koja nije vrijeđala nikog, a sada je skandalozna odluka o micanju plakata koji vrijeđa tri četvrtine građana, i na koju su se građani masovno žalili! I ne samo tad! Svi ti veliki intelektualci koji su dreknuli protiv uklanjanja plakata, nisu rekli ni riječi kad je ukonjena Vedrana Rudan - tjah, onima koji su nju uklonili se nije pametno zamjerati, jelda, ali su drečali protiv uklanjanja Latinice, da bi opet dali - da ostanu licemjeri do kraja - punu podršku uklanjanju spomenute "Slike Hrvatske".

Jednom davno, američki TV producent Jerry Springer je na kritike da su mu emisije totalno smeće i da potcjenjuje inteligenciju američke TV publike, odgovorio "Vi se šalite! Nemoguće je potcijeniti inteligenciju američke TV publike!" Slično bi se moglo reći i za čitatelje Jutarnjeg. Iako se reklamira i prezentira kao novina za urbane, informirane i inteligentne čitatelje, Jutarnji je sve prije nego to. Kad maknete sloj navlakuša - poput sisatih cura, skandala s estrade, "umnih" kolumni koje će vam dati osjećaj da ste intelektualac ako date Miljenku i Anti da vam malo operu mozak, kad maknete lijepe sličice kuća i namještaja koje nećete imati jer Jutarnji list namjerno stavlja stvari koje će kod malograđanskih snobova izazvati osjećaj kao da pripadaju svijetu oslikanom na stranicama časopisa, kad maknete njihove snoby - recepte za gratinirani grumbls uz koje ćete lako zaboraviti da ste jeli ćušpajz za ručak, kad maknete recenzije auta, restorana i gadgeta koje su zapravo samo prikrivena reklama, kad maknete sve te male prljave laži, ostaje vam jedna velika čista laž. U Jutarnjem znaju da prosječan čitatelj njihovih novina neće nikad provjeriti ništa što napišu ma kako to lako bilo, jer ga jednostavno ne zanima istina. On želi čuti ono što želi čuti, i Jutarnji će mu to dati. I znaju da laž to lakše prolazi što je drskija i bezobraznija, što je veća i očitija. Ili stvarno još uvijek mislite da je Tito imao svemirski program i prodao ga Amerikancima? Jutarnji je tu vijest pokupio od autora satiričnih pseudodokumentaraca, tzv. "mockumentaries", Žige Virca. Da, ovaj gore, s naslovne slike. Da, urednici Jutarnjeg su znali da se zajebava, kao što su svi njegovi prethodni dokumentarci zapravo zajebancija, ali su vam ga svejedno uvalili. To i mnogo toga drugog: nije Jutarnji jednom vijesti sa satiričnog "Oniona" ili srpskog, vrlo duhovitog, "njuza" prenio kao istinite.

Dakle, dragi moji čitatelji Jutarnjeg, vrijeme je da se suočite s istinom, ako već niste do sad: nemoguće je potcijeniti inteligenciju čitatelja Jutarnjeg lista. I u redakciji to znaju, i računaju s tim.

P.S., pitanje za "kulturnu elitu" i čitatelje Jutarnjeg: u kojoj predstavi DK Gavella se spominjalo jelo "gratinirani grumbls", i tko su zapravo bili malograđanski snobovi koji su ga spremali, te tko je bio njihov gost? Ne, nema na guglu.

Prenešeno s mrežnog mjesta Fizzit.net

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

Hrvatska stvarnost je zapravo jedna velika prvoaprilska šala: puna prijevara, podvala i obmana. I samo se rijetki ne osjećaju prevarenima i samo rijetki ne ispadaju budale.

Tomislav Klauški