Erazmo Roterdamski, u knjizi Pohvala ludosti, lucidno zbija šale sa svim ljudskim glupostima. Sve je izvrnuo naglavce da se sve jasnije uoči. Ne hvali mudrost, što bi bilo normalno. Svi želimo biti mudri, a posebno ispasti mudri. Erazmo hvali ludost, a kroz te pohvale ludosti još se bolje vidi mudrost.
Možemo se sjetiti Pavlove rečenice: Tko hoće biti mudar, neka bude lud, pa će biti mudar. Zna se da Pavao nije zbijao šale. Sve je koristio za naviještanje i branjenje Kristova otajstva. Jedino je znao biti ironičan prema onima koji se drže mudrima. Znamo da je i Krist prema samozvanim mudracima postupao oštro i izvrnuto.
U toj mudroj Pohvali ludosti gospođa Ludost se najviše grozi na tri slova koja spojena tvore latinsku riječ AMO. Amo znači: ljubim!
Ljubav je, bez sumnje najveća ludost. Ljubiti nekoga znači prekrižiti s normalnom logikom. Ljubav je puna nelogičnosti. Ona je poništenje obične matematike. Erazmovski rečeno: Kako je luda majka koja u bolovima rađa dijete, pa ga sto puta prebacuje s ruke na ruku, pa noću i danju doji, pa mu briše stražnjicu, pa podnosi njegove uvrede, pa se pušta njegovim mušicama, pa tisuća puta popušta, plače, moli, kumi, i još milijun drugih ludosti. A mladić koji iz ljubavi čini sto gluparija koje nikada ne bi učinio da ga ljubav ne goni. Ljubav kao da isključuje neki dio mozga.
Ludost je ljuta na ljubav jer je ljubav ludost nad ludošću. Ljubav nadilazi normalnu, svakodnevnu ludost. Ona predaje čovjeka, željna života, na smrt. Na latinskom jeziku amor je ljubav. Mors je smrt. Morio je velika luda. Igrajući se riječima može se reći: ljubav (amor), u velikoj ludosti (moria) goni čovjeka na smrt (mors) – ad mortem. Inače je Erazmo knjigu posvetio prijatelju Tomi Moreu, koji je postao mučenik. Ljubav tjera na samoponištenje. Caritas Christi urget nos! Ona vodi do prijezira prema vlastitom životu. A od toga nema veće ludosti. Čak i ludost štiti sebe i život. I ona je malograđanska i mlaka. I najveći luđaci su kukavice koji u opasnostima za život postaju pametni i lukavi. Jedan rimski pjesnik kaže: Nevolja i luđaka učini pametnim. Samo ljubav ide do kraja.
Ljubio je svoje, ljubio ih je do kraja! Najveća je ljubav ovo: dati svoj život za svoje neprijatelje. Dati život u zamjenu za najvećeg gada na svijetu Sv. Toma More je dao život moleći za svog ubojicu kralja Henrika VIII. A to je ludost bez premca. Onda, tko hoće biti mudar, neka bude lud, pa će biti mudar.
Ljubav je naša mudrost. Ljubav je naša ludost. Križ je naša snaga. A ja, kaže Pavao, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Kristovim, po kome sam ja svijetu razapet i svijet meni. Mi propovijedamo Krista raspetoga, mudrima ludost, a pobožnima sablazan. Onima koji vjeruju: Božju mudrost i Božju snagu.
Ovo je Pohvala ludosti nad ludošću. Tko ima uši da čuje, neka čuje!