ŠATOR SASTANKA I DOM POMIRENJA

Kršćanstvo je vjera triju Osoba. Bog je jedan. Osobe su tri. Vjera u tri Osobe otvara mi oči za osobni život i život s drugim osobama. Mojim bližnjima. Živjeti kao osoba i živjeti s drugim osobama: to je strašno i divno. Bezlični život se čini lakšim i mirnijim. Ako živim kao dio jednog društva i puštam snazi društva da me nosi, izgleda relaksirajuće. A i drugi. Puštam ih na miru. Neka žive kako hoće i umiju. Tako sam miran.

Stvarnost je strašna. Stalno se sudaramo. Stalno živimo u tjeskobi pred osobnim odlukama. Nije moguće biti miran kao osoba s drugim osobama. Ne mogu se poništiti i ne mogu poništiti osobnost drugih. To je tvrda stvarnost. Zbog te tvrde stvarnosti svaki dan se lomim. Drugi me neprestano uznemiruju. I ja njih uznemirujem. Krvi do koljena. Pijemo krv na slamčicu jedni drugima. Iznurujemo se. Gazimo. Razaramo. Debljamo. Grizemo. Glođemo. Žderemo. Dosađujemo. Izbjegavamo se. Distanciramo. Namećemo. Svašta radimo jedni drugima. Teški smo jedni drugima. Užasno teški. Možemo stvarnost bojati raznim bojama, ali uvijek probija na vidjelo ono što jest. Nasilje. Podvale. Pritisci. Lukavosti. Izigravanja. Nadmudrivanja. Podmetanja. Uskraćivanja. Suđenja. Tuženja. Ogovaranja. Olajavanja. Ocrnjivanja. Klevetanja. Ubijanja. Laganja. Otimanja. Zaleđivanja. Rivalstva. Zavisti. Ljubomore. Spletke. Strančarenja. Podjele. Osoba protiv osobe. Jedni s drugima, protiv drugih. Svatko vuče svoju stranu.

Opširnije:ŠATOR SASTANKA I DOM POMIRENJA

ZAGRLJAJ STVORITELJA I STVORENJA

Tri napasti. Srž je napasti u dominaciji, upravljanju, vladanju. Biti prvi. Iznad svih. Jedini. Svevladar. Dominirati. Upravljati svim. Nemati ništa izvan kontrole. Dokinuti slobodu svih i svega, osim svoje. Biti slobodan ubijati i oživljavati. Đavao je pristupio Isusu i gurnuo mu u misao želju da dominira nad prirodom (pretvarati kamenje u kruh), nad ljudima (evo ti sva kraljevstva zemlje) i nad Bogom i nebeskim bićima (baci se s Hrama).

Pali čovjek ne podnosi neizvjesnost. Ne podnosi budućnost ni prošlost. Ne podnosi nepredvidivu sadašnjost. Ima neodoljivu potrebu da sve sažme u svoju misao i apsolutno vlada svime. Biti svevladar. Biti veći bog od Boga. Bog nad Bogom. Đavao je neuspjeli bog. Čovjek je slabi bog (Heidigger). Udruženim bi snagama mogli možda postati nekakav bog. Đavao nudi savez Kristu. Ti ćeš biti Mesija. Ja ću biti prvi. Zajedno ćemo biti kao bog. Bit ćete kao bogovi.

Opširnije:ZAGRLJAJ STVORITELJA I STVORENJA

SVLADANI APSURD

Najveća ljudska mudrost pojavila se kod starih Grka. Aristotel. Platon. Sokrat. Spoznaja nepokrenutog Pokretača. Spoznaja počela. Spoznaja kreposti. Neizmjernosti. Znam da ništa ne znam. Upoznaj samoga sebe. Psihologija. Filozofija. Fizika i metafizika. Svijet ideja. Idealni svijet. Sjene. Idealno društvo. I još mnogo toga. Grci su najveći tražitelji istine. Mnogi su se približili Židovima. Kod Židova ih je fascinirala čista vjera u jednoga Boga. Sveto Pismo takve Grke naziva bogobojaznima. Udaljili su se od nakaradnog idolopoklonstva i priklonili Bogu objave, Bogu Stvoritelju i Osloboditelju.

Opširnije:SVLADANI APSURD

TUŽNO LICE

Nietzsche nam je nabio kompleks da nemamo veselo lice ni vesele pjesme. Crkva se nakon toga stalno pokušava prikazati veselija. Ali ne uspijeva. Nismo baš veseli i to je svima jasno. Mnogi kršćani (katolici) imaju obješeno lice. I Umberto Eco nas stalno špota da gušimo smijeh. Njegov roman Ime ruže je malj protiv katolika koji guše smijeh. Istini za volju, ni Nietzsche se nije veselio niti mu je lice izgledalo veselo. Bio je anti-kršćanin (antikrist) tužnoga lica. A Umberto Eco je anti-katolik kisela lica. Nikomu danas ne uspijeva biti veseo. Najbolje ide proizvođačima reklama i njihovim akterima, ali samo dok su na sceni. Iza scene žive drugi ljudi. I današnji su bankari poprilično vedri i nasmijani, ali iza zidova vlastitih kuća taj se sjaj pretvara u nešto drugo. Čak im i kuće sliče na banke po čistoći i sjaju namještaja, ali oni u njima „odskaču“ obješenim licima nakon napornog natezanja lica u prividnom smijehu.

Opširnije:TUŽNO LICE

DVA ŠTAPIĆA

Pogledom na Izrael Crkva se dublje shvatila kao Narod Božji. II. vatikanski sabor. Lumen gentium. Crkva nije svoja. Nema svoje određenje. Ne sabire se iz nekih svojih razloga. Crkva je Božja. Pripada Bogu. Dolazi od Boga. Bog je njezin razlog. Sabire se oko Boga. Ispunja plan Božji. Sva je od Boga i sva je za Boga. Nema svoju misao niti odluku. Misli Kristove misli i vrši volju Očevu po poticajima Duha Svetoga. Crkva je novi Izrael. Ona se ne može razumjeti bez razumijevanja Izraela. Ona je nastavak Izraela. Navrtak. Navrnuta je na pitomu maslinu. Bog je započeo svoj plan spasenja s Izraelom. Nastavlja ga sa Crkvom. Sa Crkvom čini isto što i s Izraelom. Uništava izraelove vlastite planove, pogubne, i uspostavlja Svoje, spasonosne za Izraela i za sve ljude. Šiba ga preko proroka. Preko okolnih naroda. Kataklizmi. Utjehe. Nadahnuća. Potpore. Tako čini i sa Crkvom. Crkva je sva proročka. Ona nije po ljudski mudra. Ljudska je mudrost zla. Mudrost odozgor je mirotvorna i blaga.

Opširnije:DVA ŠTAPIĆA