Kršćani poznaju tri izraza molitve: usmena molitva, razmatranje i kontemplacija. Zajedničko im je obilježje: sabranost srca. Savršeni obrazac usmene molitve je Očenaš. Kontemplativnu molitvu sveta Terezija Avilska definira kao prisan prijateljski odnos „u kojem se često zadržava nasamo s Onim za koga znamo da nas ljubi“. Po Kompendiju Katekizma Katoličke Crkve razmatranje je „molitveno razmišljanje koje polazi ponajprije od Božje riječi u Svetom pismu“ .

Od ovog molitvenog trolista, u kojem je najlakše postići sabranost srca? Usmena molitva, često ponavljanje Očenaša i Zdravomarija, lako klizne u brbljanje. Usne se odvoje od uma i srca i po navici ponavljaju puke riječi, a mašta leti na sve strane. Kompendij kaže kako usmena molitva „unutarnjoj molitvi srca pridružuje i tijelo“. Nažalost, često se događa da tijelo moli dok se unutarnja molitva ugasi. To je kao da se auto nastavlja kretati i kad se motor ugasi. To nije dobro, ali moderni kršćanin, s ubrzanim tijelom i usporenim duhom, često prazno (nesabrano) usmeno moli. Pa, kako „ispuniti“ ispražnjenu usmenu molitvu? Mora nam pomoći drugi izraz molitve, a to je razmatranje.

Kompendij kaže kako razmatranje pokreće: misao, maštu, čuvstva i želje – kako bi se naša vjera produbila, srce obratilo i ojačala volja da slijedimo Krista. Mi - koji smo svi trči-leti, mi - kojima je mašta postala bezobrazna dvorska luda, mi – čiji osjećaji lete gore dolje po trista puta na dan i mi – čije su želje podgrijane do neurednog usijanja, imamo veliku potrebu da nas milost odozgo pokrene. Molitveno razmišljanje Riječi Božje sadržane u Svetom pismu pokreće dušu, srce i um. Koji je cilj kršćanskog života? Ljubiti Boga svim srcem, svom dušom i svim umom! Tko ne ljubi Krista taj je proklet! Kompendij kaže da razmatranje Riječi Božje iz Svetog pisma prethodi sjedinjenju u ljubavi s Gospodinom.

Sjesti i molitveno čitati Sveto pismo! To produbljuje vjeru! To obraća srce! To ojačava volju! Tako kaže mudra majka Crkva! To znamo iz svete crkvene povijesti. Ambrozije je potiho čitao Sveto pismo i crpio iz Riječi Božje snagu Duha Svetoga. Augustinu su anđeli doviknuli: uzmi i čitaj, uzmi i čitaj! On je uzeo Sveto pismo i čitao poslanicu Rimljanima i dogodila se velika stvar: dobio je vjeru i njegovo nemirno srce se počelo sabirati. U njega je ušlo Svjetlo koje je omogućilo sređivanje svih misli i osjećaja. Dotakla ga je ljepota, tako stara i tako mlada, i digla do obraza Dobrog Pastira.

Uzmi i čitaj! Uzmi i čitaj! Demoni napuštaju dušu koja se hrani Riječju Božjom. Riječ Božja čisti maštu od bluda i pretvara je u maštu ljubavi (Ivan Pavao II.). Mašta je od Boga. Ona je dar Božji. Bog ju je stvorio da ne budemo suhoparni u iskazivanju ljubavi. Ona nam pomaže da ljubav zaodjenemo u ruho ljepote. To čini mašta natopljena Riječju Božjom. Mašta koju hrani naša proždrljiva maćeha tele-vizija ili tmurna baba-briga, vodi nas k razjedinjenju i poružnjenju, a ne sjedinjenju u ljubavi s Gospodinom!

Kad se (osobno) čita Sveto pismo sam Bog nam govori. Sve je Pismo bogoduho! Ono je nadahnuto i nadahnjuje! Uskrsli je apostolima tumačio Pisma. Svaka Riječ je na ranu rečena da rane liječi (Mak Dizdar). Riječ Božja je malj za razbijanje utvrda. Ona je oganj zaprtan u našim grudima. Zar nam nije gorjelo srce kad nam je putem tumačio Pisma? Zar nam se srce nije sabiralo? Bilo je raspršeno u bezbrojnim idejama i željama, ali ga je Riječ Božja u jedno slila. Osjećaji su nam mahnitali dok ih nije Riječ usmjerila prema Onomu za koga znamo da nas ljubi.

Uzmi i čitaj! Uzmi i čitaj!

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

U svemu tome tješi me rečenica koju sam nedavno čuo od jedne dame – nije važno što piše u novinama, već što piše u Ustavu.

Nino Raspudić