Građanski odgojU Zagrebu je 23.9. 2014. g. u Europskom domu održan okrugli stol na temu Građanskog odgoja i obrazovanja. Ovaj događaj održao se povodom odluke Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa o donošenju programa međupredmetnih sadržaja građanskog odgoja i obrazovanja za osnovne i srednje škole RH.

Na skupu su se zato okupili mnogi za ovu temu relevantni govornici: Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje; Ivana Milas Klarić, pravobraniteljica za djecu; Pavao Škoko Gravranović, ispred Udruge srednjoškolaca; Ladislav Ilčić, dopredsjednik udruge GROZD; Vedrana Spajić Vrkaš, profesorica s Filozofskog fakulteta; Kristina Pavlović, predsjednica udruge GROZD te Darko Tot, ispred Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa. Raspravu je u ime domaćina Europskog doma moderirala gđa Renata Bačić.

Pitanje Građanskog odgoja u Hrvatskoj još uvijek nije formalno decidirano, odn. ne zna se hoće li biti integriran kao međupredmetni sadržaj ili će se uvesti kao samostalni i dodatni predmet. Ravnatelj agencije za Odgoj i obrazovanje, Vinko Filipović, ocijenio je kako bi u ovom trenutku najbolje rješenje bilo uvesti Građanski odgoj i obrazovanje kao međupredmetni sadržaj.

Dopredsjednik GROZD-a Ladislav Ilčić istaknuo je kako je program spomenutog odgoja još “na papiru”, te je zaista dug put do njegova provođenja u razredu. Napomenuo je kako i u ovom slučaju postoji opetovana bojazan od nasilnog uvođenja jednog politički jednostranog programa pri čemu se također ne bi uspostavila gotovo nikakva suradnja s roditeljima naših učenika.

Učenici ne podržavaju još jedan predmet

U ime Udruge srednjoškolaca skupu se obratio i mladi Pavao Škoko Gavranović koji je istaknuo kako su srednjoškolci već danas preopterećeni brojem predmeta, stoga je stav učenika takav da bi Građanski odgoj, kao zaseban predmet, bio samo onda provodiv ako bi učenici imali do 10 nastavnih predmeta. Zato smatraju kako bi se sadržaj Građanskog odgoja trebao provoditi međupredmetno. Također je izrazio i zabrinutost učenika koji više ne znaju što mogu očekivati; najprije je to bio Zdravstveni, zatim Građanski, a također se govorka i o Medijskom odgoju. Madi predlažu da se ovaj predmet preimenuje u Građansko obrazovanje i odgoj, jer riječ odgoj na 1. mjestu označava i zadiranje javnosti u zakonom dopustive i slobodne stavove pojedinca o društvenim pitanjima.

Udruge angažirane u pripremi programa iz iste političke platforme

Kristina Pavlović, predsjednica udruge GROZD, naglasila je da je Građanski odgoj i obrazovanje koristan nastavni sadržaj. Međutim, program predložen od Ministarstva široko je i općenito napisan te ostavlja veliki prostor za različite manipulacije. “Situacija u Hrvatskoj je takva”, nastavlja Pavlović, “da je veliki broj već angažiranih udruga u izradi eksperimentalnog programa i provedbe GOO-a okupljen u inicijativu GOOD. Za to su, prema njihovim vlastitim riječima, već potrošili 500.000 kn, a za daljnje provođenje građanskog odgoja i obrazovanja dobile su (od Svjetske banke) 5. 300. 000 kn.”

Problem je u tome što su sve te udruge jednoznačne u svojem profilu i svjetonazoru i u više su navrata u praksi pokazale da ne poštuju demokratska načela. Kristina Pavlović navela je pri tome primjere o referendumu o braku protiv čijeg su se održavanja bunile gore spomenute udruge, dakle, protiv mogućnosti demokratskog izjašnjavanja građana. Nadalje, po pitanju zdravstvenog odgoja sve su bile protiv mogućnosti da roditelji odlučuju između više programa na što imaju zakonsko pravo.

“Sve te udruge u svojim programima promiču rodnu ideologiju s kojom se većina roditelja u Hrvatskoj ne slaže”, naglasila je Pavlović. Predsjednica udruge GROZD zaključno je apelirala kako “se u takvoj situaciji mi roditelji trebamo zaštititi, tj. pozvati se na članak 64 Ustava RH koji kaže da roditelji imaju pravo i slobodu samostalno odlučivati o odgoju svoje djece. Zato smo u javnoj raspravi ovo ljeto zatražili da se za sve sadržaje, koji nisu dio redovnih predmeta i koje ne provode redovni nastavnici iz tih predmeta, zatraži i bude obavezna suglasnost roditelja.”

Pravobraniteljica Milas Klarić snažno podupire GOO kao novi predmet

Pravobraniteljica za djecu, Ivana Milas Klarić, izjasnila se za Građanski odgoj kao zaseban predmet. Svoje mišljenje opravdala je time kako je Hrvatska jedna od najnetolerantnijih zemalja te kako su mladi pasivni i ne znaju puno o građanskom odgoju.

Darko Tot, ispred Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, uglavnom se osvrtao na GROZD-ovu argumentaciju pravdajući potrebitost GO onakvim kakvim je već zamišljen od strane angažirane inicijative.

Profesorica s Filozofskog fakulteta, Vedrana Spajić Vrkaš, snažno je zagovorala Građanski odgoj na čijem je ustroju aktivna već 20 godina i kao predavač i kao istraživač. Spajić Vrkaš smatra da je Hrvatska, “nažalost, veoma konzervativna zemlja” te Građanski odgoj smatra sredstvom da se Hrvatska “otvori”. Žaleći se na medije koji su joj uskraćeni, izrazila je nezadovoljstvo da GOO ostane na razini međupredmetnog sadržaja. Također je istaknula da snažni neo - konzervativni lobiji priječe promidžbu Građanskog odgoja, te da smo kao takvi netolerantno društvo. Spomenula je i pojam rodne ravnopravnosti koju “isti lobiji” predstavljaju kao rodnu ideologiju.

Uskraćuje li se roditeljima puno pravo na odgoj djece?

U raspravnom dijelu Ladislav Ilčić zamolio je pravobraniteljicu da argumentira stav kako je i po čemu Hrvatska “netolerantna zemlja” kada je, po statistikama o nasilju, Hrvatska među najnižim stopama u Europi; osim toga, Republika Hrvatska u potpunosti jamči vjerske slobode te ima jedan od najboljih zakona o manjinama. Milas Klarić odgovorila je kako “nisu svi roditelji primjer i uzor svojoj djeci, a također se često niti nastavnici ne znaju snaći u mnogim situacijama obiteljskih poteškoća i nasilja. Država, stoga, mora poraditi na djelu osviještenosti roditelja i nastavnika”.

Kristina Pavlović se potom osvrnula na izjavu pravobraniteljice i ustvrdila kako “nije u redu da se na temelju malog broja neodgovornih roditelja, za koje postoje zakoni i mehanizmi u društvu koji takve slučajeve rješavaju, negira i poriče pravo roditelja na odlučivanje o odgoju svoje djece”; te joj je i uputila pitanje vezano za pravobraniteljičinu izjavu povodom posjeta dr. Judith Reisman Hrvatskoj “kako inicijative koje u prvi plan stavljaju pravo roditelja da odlučuju o odgoju djece predstavljaju "opasnost za djecu" i kako treba "pustiti državu" da osigura djeci kvalitetan odgoj, te da takve izjave predstavljaju kršenje čl. 64 Ustava RH. Pravobraniteljica Milas Klarić odgovorila je da ona sigurno jako dobro poznaje zakone i Ustav RH, te da ga poštuje, a od svoje izjave ne odstupa. Potom je, zbog obveza, napustila raspravu. I prisutna predstavnica Mreže mladih Hrvatske podržala je ideju izravnog uplitanja države u odgoj djece.

RODNA RAVNOPRAVNOST = RODNA IDEOLOGIJA

Gđa Pavlović, iz GROZD-a, također se osvrnula i na istup prof. Spajić Vrkaš te je naglasila kako se rodna ravnopravnost temelji na rodnoj teoriji za koju je utvrđeno da je znanstveno neutemeljena. Postoje dvije struje stručnjaka na tom području od kojih je jedna promiče, a druga tu teoriju osporava. Problem nastaje onda kada se ta neznanstvena teorija počne nametati svima, što onda postaje - ideologija.

Zaključak je kako je takvo nametanje jednog mišljenja, kao jedino valjanog, prisutno u Republici Hrvatskoj cijelo vrijeme, kako po pitanju zdravstvenog tako i građanskog odgoja, a svi oni koji misle drugačije proglašavaju se netolerantnima, konzervativnima i sl. Zapravo su netolerantni oni koji to jednoumlje sami nameću. Roditelji, nastavnici i svi zainteresirani građani trebaju se, stoga, uključiti u ovu društvenu bitku za dobro i vrijednosti koje su u čovjeku upisane u njegovu srcu. Naše vlasti trebale bi biti u službi osluškivanja naroda, ali hoće li se hrvatski narod oglasiti? Borimo se, stoga, za djecu i pravo roditelja da odgajaju svoje mlade po vlastitim vrjednosnim stavovima i odlukama!

Ne dirajte djecu

facebook.com/nedirajtedjecu

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

Funkcija djeteta je da živi svoj život - ne život koji mu zabrinuti roditelji misle da bi trebalo živjeti, niti život u skladu s ciljevima pedagoga koji misli da zna najbolje.

Alexander S. Neill