Prof. dr. Goran Dodig

U organizaciji Vijeća roditelja, na svetog Luku 18.10.2013. u našoj OŠ Ravne njive, uvaženi prof. dr. sc. Goran Dodig dr. med. predstojnik klinike za psihijatriju KBC-a Split i profesor na medicinskom fakultetu održao je tribinu pod nazivom "Dijete u suvremenom društvu".

U izuzetno zanimljivom predavanju Dr. Dodig napravio je pregled gotovo cijelog života djeteta, od prenatalnog perioda do puberteta i adolescencije. Naglasio je izuzetnu povezanost djeteta i majke te identifikaciju s ocem kao slikom društvenih odnosa, individualne i društvene odgovornosti te sigurnosti.

Vrijeme u koje živimo okarakterizirao je kao teror brzine, sebičnosti, hedonizma i materijalnog koji u konačnici povoduju samoću i strah.

Majku je bešćutni diktat kapitala oduzeo djetetu kada mu je najpotrebnija. A kada je kući, majka je iscrpljena i umorna, lakše joj je kupovati stvari djetetu nego biti mu majka, ona je često depresivna i opterećena grizodušjem jer nije uz dijete kada mu je najpotrebnija.

S ocem dijete ima odnos kao sa strancem koji se vraća sa službenog puta, izmorenim radnikom i depresivnim pojedincem koji ne može napripraviti novaca koliko je potrebno za život.
Zbog toga je dijete uplašeno od najranijeg djetinjstva. Djeca upoznaju svijet kroz ulicu i sebičnost, agresiju, samoću i nesigurnost te lažno društvo interneta i komunikacije bez osjećaja.

U pitanje je dr. Dodig doveo biološku i psihološku spremnost djeteta za nastavne sadržaje koji mu se nameću, posebno za temu spolnosti u 4. modulu zdravstvenog odgoja.  Zapitao se imamo li već danas kod djece depresivnost, nekontrolirano konzumiranje alkohola, različite ovisnosti i agresivnost, te kako dalje? Moramo li se vratiti korijenima?

Završio je riječima da tko isječe korijene, uzalud očekuje plodove te dodao da zlo može pobijediti samo ako mi ne činimo ništa.

U više navrata dr. Dodig naglasio je da se ne smije odvajati djecu od roditelja, što se nažalost sve više događa.

Zatim je dr. Lovro Uglešić, suradnik dr. Dodiga podsjetio na tijek uvođenja ZO u škole prošle godine uz žestoko protivljenje roditelja. Spomenuo je da su smjernice za izradu programa spolnog odgoja uzete iz "Standarda spolnoga odgoja u Europi", skandaloznog dokumenta EU i Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), objavljenog i na stranicama MZOS-a.

Napomena: o kredibilnosti SZO možda najbolje govori slučaj od prije tri godine kada je SZO proizveo globalnu histeriju i paniku zbog svinjske gripe natjeravši zdravstvene sustave skoro svih zemalja svijeta na kupnju enormnih količina cjepiva, što je donijelo nezamislive milijarde profita farmaceutskim tvrtkama. Jedina zemlja, zapravo jedina jedna ministrica zdravstva, poljakinja Ewa Kopacz odbila je za svoju zemlju kupiti cjepivo jer nije povjerovala SZO-u. Naknadno su istražne komisije utvrdile da se doista radilo o globalnoj prevari farmaceutskih tvrtki potpomognutih SZO-om, ali nikakvih posljedica nije bilo po globalne prevarante. Spomenut ćemo i da Poljska ima neobavezni spolni odgoj pod nazivom „Odgoj za obiteljski život“ koji daje najbolje rezultate u Europi, a neprestano ga napadaju i pokušavaju diskreditirati feminističke i homoseksualne udruge i organizacije.

Dr. Uglešić upozorio je na zabrinjavajuću činjenicu da spolni odgoj u svim zemljama gdje je uveden postiže sasvim suprotne učinke od proklamiranih, a to je povećanje broja spolno prenosivih infekcija, neželjenih maloljetničkih trudnoća, agresivnosti i maloljetničkog nasilja. A Hrvatska hvala Bogu još uvijek ima značajno niže postotke tih negativnih pojava od drugih zemalja u Europi.

Škola treba pomagati roditeljima u odgoju, a ne smije preodgajati djecu, usađujući im vrijednosti drukčije od obiteljskih (tako kaže Hrv. Ustav!), a ovaj program nameće svjetonazor koji je suprotan vrijednosnom sustavu većine roditelja. Po riječima dr. Uglešića dolazi do opasnog zanemarivanja temeljne psihologije (shema razvoja ličnosti) - po kojoj je dijete u dobi od 8.-12.(13.) god, u psihoseksualnom smislu, u razdoblju mirovanja (latencije). Pojmovnik djeteta je u toj dobi ograničen samo na opis stvarnosti, te nema dovoljno razvijenu sposobnost apstraktnog mišljenja. Stoga je otvaranje tema iz seksualnosti u toj dobi (8-13 god.) istovjetno izlaganju pornografskim sadržajima! (čl. 197 KZ-a propisuje 6 mj.-3 godine zatvora)

Naglasio je da svaka informacija, za koju dijete nije dovoljno intelektualno i emocionalno zrelo, može djetetu samo naškoditi.

Kao glavne prigovore na spolni odgoj ministra Jovanovića naveo je:

  • Predstavljanje homoseksualnog  čina kao potpuno naravnog
  • Definiranje istospolnih zajednica brakom i izjednačavanje s bračnom zajednicom muškarca i žene
  • Uvođenje rodne ideologije

Rekao je da se pri tom taje podatci o rizičnim čimbenicima povezanim sa homoseksualnim načinom života. Freudova istraživanja homoseksualnosti zanemarena su i tabuizirana, rezultati liječenja homoseksualnosti u zadnjih 120 godina imaju otprilike isti uspjeh (30-70%) (Phelan 2009.), a u usporedbi s heteroseksualacima, homoseksualci imaju više psihopatoloških poremećaja kao što su depresija, nesanica, napadi panike, problemi s pamćenjem ili koncentracijom, suicidalne misli, neuroze, psihoze i sl., i smetnji pri postizanju društvene učinkovitosti (Walder-Haugrad 1997.; Turrell 2000.; Skegg 2003.; Graaf 2006.).

Na tribini je izneseno mnoštvo izuzetno zanimljivih podataka i činjenica koje ovdje nije moguće sve spomenuti. Nazočni roditelji izrazili su zadovoljstvo tribinom i nadu da će ih biti još jer odgoj djece je nešto u čemu žele aktivno sudjelovati i ne žele ga prepustiti slučaju i dopustiti da se pretvori u preodgoj.

Za kraj paradigmatska misao dr. Matka Marušića koji cijeli problem sažima u jednu rečenicu

Jeli homoseksualni spolni čin jednako prirodan, zadan genetički, fiziološki i evolucijski logičan, smislen i funkcionalan kao heteroseksualni? (i onda biološko objašnjenje odgovora)

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

U svemu tome tješi me rečenica koju sam nedavno čuo od jedne dame – nije važno što piše u novinama, već što piše u Ustavu.

Nino Raspudić