Nedavno je bivši savjetnik bivšeg predsjednika Ive Josipovića dobio otkaz jer je ustvrdio da referendum o osamostaljivanju Hrvatske nije omogućio slobodno izjašnjavanje građana, prvenstveno onih koji su bili za ostanak u Jugoslaviji. Nazovimo ih kolokvijalno jugoslavenima. Dakle jugoslaveni navodno nisu mogli slobodno glasovati za ostanak u Jugoslaviji.

Teška laž, jer tko je kome zagledao u listić što zaokružuje?

Koje to zemlje predsjednik ima takvoga savjetnika koji oduvijek negira ispravnost postojanja svoje države? I naravno da naš predsjednik nikada nije imao ništa protiv stavova svoga glavnoga savjetnika, naprotiv, odlično se slagao s njima, a slaže se i dalje, samo je procijenio da u predsjedničkoj kampanji može imati štete od savjetnika koji zagovara veliku Srbiju.

Uskoro mu se u žalopojkama o neslobodi izjašnjavanja pridružio i novinar našeg lokalnog dnevnog lista Damir Pilić Crveni. Tumači nam da u takvoj atmosferi straha nakon masakra 13 hrvatskih redarstvenika u Borovu selu jugoslaveni nisu mogli biti slobodni glasovati za ostanak u voljenoj Jugoslaviji, nego su vjerojatno bili prisiljeni zaokružiti mrsku fašističku Hrvatsku. Zato oni jadni kojima je tada bilo ugroženo pravo na izražavanje ljubavi i privrženosti raspadajućoj Jugoslaviji od tada pa do danas stalno, uvijek i u svakoj mogućoj prilici izražavaju svoje žaljenje i kukaju za Jugoslavijom. Imaju na raspolaganju sve moguće medije i sredstva za plakanje za propalom tvorevinom, dobro su raspoređeni na svim ključnim mjestima, pa svakodnevno imamo vijesti o događajima u Srbiji, potpuno nevažnima za Hrvatsku i Hrvate, ali nemamo nikakvih vijesti o tome što se događa npr. u Trstu i Grazu, koji su nam puno bliži. Problem Trsta, Graza i Beča je što ne smrde na Jugoslaviju i REGION.

Poštujem svačije pravo da voli i žali za Jugoslavijom. Ali me čudi kako to da su svi ti jugoslaveni tako brojni i glasni, puni su ih svi portali i svi drugi mediji, oni su oličenje tolerancije i ljubavi prema svim bližnjima svojim, osim prema Hrvatima, koji su zatucani klerofašistički ustašoidi. A čovjek kada želi čuti ili pročitati koju toplu, lijepu riječ o Lijepoj našoj, mora izvrsno poznavati bespuća interneta kako bi uspio iskopati par slova što ih ponekad napiše netko od onih rijetkih što vole Hrvatsku.

Nameće se zaključak da su i Jović i Pilić i drugi jugoslaveni u pravu kada kažu da nije bilo slobode. Danas sloboda postoji i svi Jugoslaveni slobodno pišu i govore, a skoro svi Hrvati slobodno šute. Kako drugačije objasniti toliki nesrazmjer u informativnom i javnom prostoru Hrvatske u korist propale Jugoslavije?

Autor: nepoznati internetski komentator

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

Politika je omiljeno igralište mediokriteta, a mediokriteti ne vole da ih se podsjeća na činjenicu da su upravo ono što jesu – mediokriteti s viškom ambicije.

Mirela Holy