Borba protiv diskriminacije ima smisla sve dok sama ne postane diskriminatorska, zahtijevajući cenzure i kaznene progone za sve koji drukčije misle. Svjetski dan borbe protiv homofobije i transfobije podsjeća upravo na takvu perverziju. Predstavnice lezbijske udruge "Kontra" izišle/i su pred Vladu sa zahtjevom da se katekizam "S Kristom u život", u nakladi Kršćanske sadašnjosti, cenzurira i iz njega izbrišu sadržaji koji govore o homoseksualizmu kao "neistraženom ljudskom stanju".

Teolog Ivica Šola Boriti se za svoja prava je legitimno, poželjno, ali kršiti i osporavati time prava roditelja da odgajaju svoju djecu, pa i na spolnom području, u skladu s vlastitom savješću, te religijskom i vrijednosnom tradicijom, znači ozbiljan udar na ljudska prava i odgojni pluralizam. Na taj fenomen kod nas, bez ikakve netolerancije i isključivosti, godinama upozorava udruga GROZD (Glas roditelja za djecu), koja ni izdaleka ne dobiva javnog prostora kao homoseksualne udruge. U ime borbe protiv homofobije i drugih ideoloških maljeva za diskreditaciju drukčijih svjetonazora od homoseksulnog, krije se nerijetko isključivost koja postaje društveno prihvatljiva.

Cenzuriranje Isusa?

Tako je u Švedskoj 2004. godine na mjesec dana zatvora osuđen protestantski pastor jer je, na temelju Biblije, govorio protiv legalizacije istospolnih brakova. Citirajući Isusa (Mt 19, 3-6) koji govori o braku od početka svijeta kao zajednici muškarca i žene koji postaju “jedno tijelo”, švedski je pastor završio u “prdekani”. Logično pitanje koje se nakon toga postavilo bilo je: Hoće li se u ime borbe protiv homofobije cenzurirati i samog Isusa, kao i sve svete spise svjetskih religija, ako promiču heteroseksualni brak, pa samim time djeluju diskriminirajuće i homofobno? Takvih zahtjeva već ima, a na tom tragu je i prijedlog iz 2008. godine koji je inicirao britanski ministar školstva Ed Balls, a podržao katolik Blair, prema kojem učitelji već od osnovke ne smiju rabiti riječi “mama” i “tata”, već neutralno - roditelj. Time se preventivno djeluje protiv homofobije, reče ministar, jer se djeca od najranijeg djetinjstva pripremaju za to da je normalno imati dva tate ili dvije mame. Istu nit slijede i druge europske zemlje, Španjolska kao najbučniji primjer, koje iz formulara izbacuju riječ “otac” i “majka”, koje su zamijenjene surealnom formulom “roditelj A” i “roditelj B”. Homoseksualni aktivisti tako su se, boreći se protiv diskriminacije i homofobije, uspjeli “izvući iz ormara”, istovremeno druge gurajući u nj, osporavajući pravo mnogim ljudima da ih se u javnosti i javnim ispravama naziva najprirodnijim, najljepšim imenima: Mama, Tata! K tome, postoji cijeli niz nemilitantnih homoseksualnih udruga, homoseksualci koji nisu “gay” (Courage, Exodus International), koji traže izlaz iz svojih homo sklonosti u sklopu međunarodnog pokreta “ex gay”. Sveprisutne militantne homoseksualne skupine nemaju njihovu podršku, štoviše, “ortodoksni” homoseksualci agresivni su prema njima i optužuju ih, a za što drugo, doli za - homofobiju.

Zamjena uloga

Nažalost, povijest je krcata primjerima u kojima progonitelji i progonjeni mijenjaju uloge, u kojima žrtve raznoraznih inkvizitora savršeno usvajaju metode svojih mučitelja čim im se ukaže prilika, čim osjete malo moći ili vlasti. Ni homoseksualci nisu imuni na tu perverziju, premda inzistiraju na tome da nisu perverzni, da su samo “drukčiji”. U tom smislu, biti isti na drukčiji način, od početka svijeta, neizlječiva je bolest.

Autor: Ivica Šola

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

Svi oni dolaze u politiku otvorena srca i prazna novčanika a odlaze zatvorena srca i puna novčanika.

Anonimni komentator