Zašto smo mi Hrvati tako neumjereni u svemu?

Nedavno smo ispratili u penziju, na sreću i napokon, bivšeg predsjednika Mesića. Radi se o „penziji“ a ne mirovini, jer se sam Šaljivdžija izjasnio da neće mirovati. Zanimljivo je povući neke usporedbe sa umirovljenim predsjednicima Češke i Poljske, Vaclavom Havelom i Lechom Walesom, koji su ostavili daleko veći pečat u povijestima svojih naroda.

Vaclav Havel jedan je od ključnih ljudi tijekom pokreta zvanog Baršunasta revolucija u tadašnjoj Čehoslovačkoj i prvi predsjednik samostalne Češke u dva mandata od 1993. Do 2003. Bio je nominiran za Nobelovu nagradu za mir. Češka je već nekoliko godina u mnogo boljoj ekonomskoj i političkoj situaciji od Hrvatske, ali njen najzaslužniji bivši predsjednik ima mirovinu od 600 eura.

Mesiću je to smiješnoLech Walesa, osnivač je i vođa poljskog  sindikata Solidarnost koji je najzaslužniji za početak urušavanja totalitarnih komunističkih režima u srednjoj i istočnoj europi. Dobitnik je i Nobelove nagrade za mir 1983. godine upravo zbog svojih velikih zasluga. Poljska je izuzetno profitirala ulaskom u Europsku uniju a danas je jedina zemlja u Europi koja nije upala u recesiju. Izvrsnim vođenjem pristupnih pregovora s Europskom unijom učinkovito je zaštitila i zadržala svoju ogromnu proizvodnju mlijeka i mnogih poljoprivrednih kultura. Godinama stabilno ekonomski napreduje a njen bivši predsjednik Walesa uživa mirovinu od 800 eura.

Stipe Mesić, čija će dva mandata biti upamćena jedino po vicevima i neprestanom svađanju sa svima prvi je bivši predsjednik jadne Hrvatske. Hrvatska je već dvije godine u recesiji, poljoprivreda uništena, stočarstvo također, industriju ne treba ni spominjati (probajte se sjetiti nekog hrvatskog proizvoda). Hrvatska je ekonomija jad i bijeda, rasprodano sve što je iti malo vrijedilo, strane banke nametnule su nam dužničko ropstvo, industrija skoro ne postoji. Znamo dobro koliko je Hrvatska politički jaka kada prihvaća sve diktate i ucjene pa i od višestruko manjih zemalja. Gdje nam je ZERP, što nam je s Savudrijskom valom, kakva nam je granica na Prevlaci s Crnom Gorom,  a na Dunavu kraj Vukovara sa Srbijom koja već dvadeset godina ne želi napustiti okupiranu Vukovarsku adu?

A Stipe Mesić je bio predsjednikom takve jadne Hrvatske 10 godina i jedan je od zaslužnih za ovu katastrofu u kojoj jesmo. Za svoje pričanje viceva i svađanje sada uživa penziju od 3 000 eura, što je četiri puta više nego Lech Walesa i pet puta više nego Vaclav Havel. Ima dvoje zaposlenih, ured u vili čije je preuređenje koštalo oko dva milijuna kuna, a koji ćemo godišnje plaćati milijun kuna.

Dakle, dvije zemlje sa neusporedivo boljom ekonomskom i političkom situacijom od Hrvatske, svojim bivšim predsjednicima daju mnogostruko manje privilegije. Vidljiv je ogroman nerazmjer sa mogućnostima države i mirovinama spomenutih predsjednika, a sve u korist, hrvatskog bivšeg, vicoljupca Mesića.

Odakle tolika nerealnost i ponašanje poput pijanih milijunaša? Kako je moguće da država grca u dugovima, jedva krpi proračun, a On ima višestruko veće privilegije nego bivši predsjednici nekih država koje su u puno boljoj situaciji od nas? Možda je to zato što je u Lijepoj našoj opljačkanoj, gradonačelinku nekog beznačajnog mjesta sa 1500 stanovnika, poniženje voziti se u autu koje nije mercedes ili BMW od 80 000 ili više eura, dok se češka vlada i predsjednik voze u trostruko jeftinijim škodama?

A Ljubitelj viceva, nažalost nije niti jedini sa takvim monstruozno nerealnim privilegijama, dok 150 ljudi dnevno ostaje bez posla, 70 000 ljudi radi a ne prima plaću, svaki dan se povećava vojska pretraživača kontejnera za smeće, a ministar financija se zadužuje svaka dva mjeseca da bi poplaćao sve te bezobrazne privilegije itd. itd…..

A Hrvati sve to gledaju i trpe. "Malo nas je al smo govna" kako reče jedan grafit. Pa dokle ćemo tako narode?

Vezani članak: Najbolji se vicevi ostavljaju za kraj

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

Politika je omiljeno igralište mediokriteta, a mediokriteti ne vole da ih se podsjeća na činjenicu da su upravo ono što jesu – mediokriteti s viškom ambicije.

Mirela Holy