Recesija je odavno pokucala na vrata većine Hrvata, ali to ih ni najmanje ne sprječava da, prema analizama financijskih stručnjaka, godišnje potroše čak 11 milijardi kuna na djecu i njihove potrebe.

Koliko su splitski tinejdžeri uopće svjesni ozbiljnosti globalne situacije ili su im, ipak, važniji izlasci i moderna odjeća, provjerili smo u anonimnoj anketi provedenoj među 250 ispitanika, u dobi od 15 i 16 godina. Osim što ih je više od 90 posto izjavilo kako ne osjeća recesiju u vlastitom domu, dobiveni podaci dodatno apostrofiraju potrošačku orijentaciju društva, bez obzira na financijsku situaciju.

Naime, 72 posto ispitanika izjasnilo se kako im je ”osrednje važno” odijevati se u skladu sa zahtjevima njihove okoline, na što su prosječno spremni potrošiti 578 kuna iz roditeljskog novčanika.

Nadalje, više od četvrtine je već priskrbilo markirane naočale, koje u prosjeku koštaju tisuću kuna, dok su kao najskuplje odjevne predmete i modne dodatke navodili: Armani odijelo (5000 kuna), haljinu za krizmu (1000 kuna), Replay traperice (1800 kuna), ručni sat (3500 kuna)...

Kako opravdati ovako visoke iznose, pitali smo prof. dr. Mirjanu Nazor, uglednu psihologinju, koja tvrdi kako djeca ne mogu biti pošteđena opće atmosfere koju udišu svaki dan.

- Često tome pridonose i roditelji koji naglašeno brinu o materijalnim potrebama djeteta, zanemarujući njegove psihološke i duhovne potrebe. Važnije je ima li dijete adekvatnu odjeću, obuću, igračke, mobitel... nego kako se osjeća: je li tužno, ljutito, prestrašeno, što voli, što ga veseli, čega se boji...

Nažalost, danas se ponekad već u vrtiću počinje gledati koje je marke majica, tenisice ili trenirka. Dakle, već i predškolci znaju postavljati zahtjeve kakvu odjeću ili obuću žele. Neki roditelji tomu spremno udovoljavaju. Jasno, to je ozbiljnije izraženo u školskoj dobi kada su djeca spremna ponekad izolirati one koji se “ne uklapaju“ prema odjeći koju nose - objašnjava Nazor otvarajući možda i najvažnije pitanje u pogledu roditeljstva i novca.

Riječ je, dakako, o odgoju.

Štetno za djecu

- Jasno da roditelji ne bi trebali, niti bi smjeli udovoljavati svim dječjim prohtjevima. S jedne strane zato što među tim prohtjevima ima i onih koji su štetni za dijete, ali s druge strane što bi djecu trebalo učiti da nije moguće uvijek dobiti sve što poželiš. Treba znati rangirati zahtjeve i treba naučiti čekati da se neke želje i zahtjevi ispune nakon što se uloži određeni trud. Korisno je učiti djecu štedjeti, pa da i ona daju svoj doprinos kupnji nečega što požele, a nije im prijeko potrebno – praktično savjetuje Nazor.

Međutim, roditeljima je očito jednostavnije popustiti pred zahtjevima svoje djece tako da ne čude podaci prema kojima 97 posto ispitanih posjeduje mobitel, što je i europski prosjek, dok ih više od polovine ima televizor u vlastitoj sobi, a čak 73 posto i računalo.

Na listu dječjih zahtjeva i potreba, svakako, valja uvrstiti dodatne poduke za školu, odnosno repeticije, koje u prosjeku koštaju 70 kuna za sat, a većina ih koristi dva do tri puta mjesečno. Novčanik treba podnijeti i dodatne izvanškolske aktivnosti, bilo sport ili učenje stranih jezika.

Cijene se kreću od pedesetak kuna za najjeftinije sportske aktivnosti, preko učenja jezika za 25o kuna, koliko treba izdvojiti i za glumačke skupine, pa sve do elitnih sportova poput skijanja ili tenisa koji znaju odrezati i petinu prosječne hrvatske plaće.
Brinući o materijalnom, zanemaruju se djetetove psihološke i duhovne potrebe
’Papirnati’ kršćani

Očito je da novac određuje pravila igre, ali je indikativan podatak prema kojemu je svaki treći krizmanik izjavio da je pristupio sakramentu pune crkvene zrelosti primarno radi – skupocjenih darova!

Tradicija i običaji najvažniji su motiv za 52 posto anketiranih, dok ih se tek 15 posto izjasnilo za religioznost i duhovnu zrelost kao primarni motiv.

- Prema učenju Katoličke crkve, čin krizmanja trebao bi biti čin vjerske punoljetnosti nakon koje bi se pojedinac još više razvijao u duhovnom smislu. Određeni broj mladih, ipak, krizmu doživljava kao nešto nakon čega više ne moraju ići u crkvu te im je razlog za krizmu jedino materijalna nagrada, o duhovnim vrijednostima uopće ne razmišljaju – kaže Janina Pavić, mlada splitska psihologinja.

S druge strane, prof. dr. Nazor upozorava na nerazmjer između rečenog i učinjenog, što mladi znaju prepoznati.

- Religija je danas vrlo prisutna, ali samo formalno. Gotovo svi osnovnoškolci idu na vjeronauk, pričešćuju se i krizmaju; veliki postotak brakova se sklapa crkvi. Ali tu najčešće prestaje veza s religijom. Forma je zadovoljena, ali istinske vjere, koja se ogleda u ponašanju, ima vrlo malo. Rekla bih da smo mi ”papirnati“ kršćani. Sve su nam potvrde na broju, ali u životu se malo od toga uklapa u stvarni pojam kršćanina – rezimira Nazor.
Ne mogu svi udovoljavati djeci

Iako većina roditelja uspijeva udovoljiti prohtjevima svoje djece, makar i na kredit, tisuće njih prima socijalnu skrb, žive od dječjeg doplatka, ali se i dalje nastoje prilagoditi društvu, ne ispadati iz nametnutnih okvira…

Usprkos trudu, naša sugovornica Splićanka Marija nije uspjela u svojem naumu. Kako kaže, nemoguće je sve zadovoljiti sa samo 1250 kuna doplatka u tročlanoj obitelji.

- Suprug mi je otišao malo na živce, ne želi se liječiti, a ja imam visok tlak, ne mogu više ni boce skupljati, sve me toliko izmorilo da se trudim jedino zbog malecke. Ona ide u osmi razred, ali jednostavno joj ne mogu priuštiti sve što bi ona htjela. Kupila sam joj robu za prošlu godinu, ali nismo dobili ove godine jednokratnu pomoć tako da će sačekati.

Ma vodila sam je kupit robu na kile, ali ona je rekla da joj se sve gadi. Ali, ja joj ne mogu izdvojiti više od 20 kuna za ono što bi htjela. Kad vam kažem, to je sve čisto, zna biti i novih stvari. Iskreno, boli me duša, ali ja joj ne mogu više priuštiti. Evo, malecka je odlična u informatici, ima sve petice, ali doma imamo 15 godina staro računalo, stalno blokira, ne može ništa raditi - kaže Marija.
Dvije trećine srednjoškolaca ne želi raditi tijekom ljeta

Prema rezultatima ankete ‘Slobodne Dalmacije, 62 posto ispitanika neće nigdje raditi za vrijeme ljetnih praznika, dok će manjina posegnuti za poslovima, i to uglavnom bobija, prodavača sladoleda, konobara ili perača automobilskih stakala na benzinskim postajama.

Na pitanje otvorenog tipa zašto su donijeli takvu odluku u pogledu ljetnog posla, većina je odgovorila: ”ne da mi se”, ”neću imat vremena”, ”želim se odmorit”…

Za ostale koji će, ipak, raditi, glavni je motiv zarada, dok je tek nekoliko ispitanika odgovorilo da se žele učiti – odgovornosti.
Mjesečna potrošnja za 15-godišnjaka

578 kuna - odjeća i obuća

140 kuna - repeticije (dva puta mjesečno)

200 kuna - školske marende (20 marendi mjesečno)

150 kuna - dodatne aktivnosti (sport, ples ili učenje stranih jezika) 160 izlasci (četiri puta)

50 kuna - bon za mobitel

1278 kuna ukupno

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

Jednom kada se dopuste brakovi homoseksualaca, oni dobivaju pravo na djecu, a budući da su istoga ili nepoznatoga spola ili neodređenog spola, oni dobivaju pravo da se iz javnih dokumenata izbrišu pojmovi majka i otac.

dr. Matko Marušić