Živio jednom neki bogat čovjek. Bio je široke ruke i rado je pomagao druge.

Do njega je imao kućicu siromah koji se u životu nije nagledao obilja, nego što je imao, raspoređivao bi tako da što bolje poveže kraj s krajem.

Jednom zgodom bogataš, zanesen svojim dobročinstvima, navede pred ljudima razgovor o tome tko je koliko vrijedan, te u želji da pecne svog siromašnog susjeda, reče:

- Vidiš koliko ja pomažem? A ti, kako živiš, nemaš dovoljno ni za sebe samoga.

Siromah ga pogleda, pa odgovori:

- A kad bi ti znao koliko puta sam ja ljudima u nevolji dao sve što sam imao, do posljednjeg novčića? Hajde, učini ti to, samo jedanput!

Bogataš tada spusti pogled i šutke se udalji osjećajući mnoge poglede na svojim leđima.

 

Božidar Prosenjak

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

...a opet, ne možemo mi toliko griješiti koliko nam Bog može oprostiti. To je ljepota katoličke vjere.

Nino Raspudić