Jedan svećenik sjedio je kraj prozora, namjeravajući pripremiti propovijed o Providnosti, kad začu neku buku sličnu eksploziji. Odmah zatim vidje ljude kako panično trče posvuda. Vidje da je popustila brana, rijeka se izlila i sve poplavila, a ljudi se evakuiraju.

Svećenik vidje da voda raste u njegovoj ulici.

Teškom mukom svlada paniku koja ga je obuzimala, ali reče sam sebi:  "Pripremam propovijed o Providnosti i upravo imam odličnu priliku stvarno učiniti ono što savjetujem drugima. Neću bježati, ostati ću ovdje i uzdati se u Božju Providnost".

Kad je voda stigla do njegova prozora, stiže jedna barka puna ljudi.  "Skočite unutra, Oče", zavikaše. "Ne, ne, djeco moja", odgovori mirno svećenik. "Uzdam se u Božju Providnost koja će me spasiti".

Ipak, svećenik se popne na krov, pa kada je voda stigla do gore, prođe još jedna barka puna ljudi koji ga pozvaše da se ukrca. Ali on ponovno odbije.

Na kraju se morao popeti na vrh zvonika. Kada mu je voda stigla do koljena, poslaše mu policajca s motornom barkom, "Ne, hvala, agente",  viknu svećenik s spokojnim osmjehom na licu. "Imam vjeru u Boga, razumijete? On me neće ostaviti".

Kad se, na kraju, svećenik utopio i otišao u raj, prvo što je napravio požali se Bogu: "Vjerovao sam ti! Zašto nisi ništa učinio da me spasiš?"

"Istinu govoreći", odgovori Bog, "poslao sam ti čak tri barke!"

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

U svemu tome tješi me rečenica koju sam nedavno čuo od jedne dame – nije važno što piše u novinama, već što piše u Ustavu.

Nino Raspudić