Jedan čovjek, vrlo pobožan, prolazio je težak period, pa poče ovako moliti:

„Gospodine, sjeti se svih onih godina u kojima sam ti služio kako sam najbolje  mogao, bez da sam išta tražio u zamjenu.
Sada kad sam star i siromašan, po prvi put u životu tražio bih uslugu od tebe i siguran sam da mi nećeš reći ne: učini da dobijem na lutriji”.

Prođoše dani, potom tjedni pa mjeseci, bez da se išta dogodi.
Na kraju, očajan, jedne večeri on zaviče iz svega glasa:
„Gospodine, zašto mi ne pomogneš?”

Iznenada začu Božji glas kako odgovara:
„Pomozi ti meni! Zašto ne kupiš bar listić za lutriju?”

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

...a opet, ne možemo mi toliko griješiti koliko nam Bog može oprostiti. To je ljepota katoličke vjere.

Nino Raspudić