Bog je tamo, napolju

Bijaše jednom jedna vrlo vjerna i pobožna žena, koja je mnogo voljela Boga. Išla je u crkvu svako jutro, a prosjaci su joj prilazili i djeca su joj pružala ruku, ali je bila toliko uronjena u svoje pobožnosti da ih uopće nije primjećivala.

Jednoga dana, kao što je uvijek i činila, prođe ulicom do crkve i stigne upravo na vrijeme za Misu. Gurne vrata, ali ne uspije ih otvoriti,onda gurne još jače i primjeti da su zaključana.

Očajna, što će izgubiti Misu prvi put nakon mnogo godina i neznajući što bi učinila, pogleda uvis. I upravo pred njenim očima stajaše tablica s natpisom: “Ja sam tamo napolju!”

Znak križa ili ljubav

Biskup je provjeravao primjerenost jedne grupe kandidata za svetu krizmu.
„Po kojem znaku će drugi prepoznati da ste katolici?“ upita ih.
Nitko ne odgovori.
Očito nisu očekivali takvo pitanje.
Biskup ponovi pitanje.
Potom, dok je pitao po treći put, učini znak križa kako bi im pomogao pronaći ispravan odgovor.
Iznenada jedan od kandidata se prosvijetli.
„Ljubav“, reče.
Biskup se iznenadi. Upravo je htio reći: „Pogrešno“, ali se zaustavi taman na vrijeme.

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

Svi oni dolaze u politiku otvorena srca i prazna novčanika a odlaze zatvorena srca i puna novčanika.

Anonimni komentator