ZAGRLJENI

U potrazi za sadržajem uskrsnuća, Kristova i našega, možemo se zaustaviti na Josipu Pravednom. Krist je tumačio učenicima bit uskrsnuća na osnovu Pisama. Prva mu je riječ uvijek bila Mojsije, tj. prvih pet knjiga Pisma. Najznačajnija je, bez sumnje, prva knjiga Pisma. U njoj se proročki promatra početak svega, smrt svega i navještaj novoga stvaranja. Uskrsnuće je temeljeno novo stvaranje. Sve stvoreno je potpalo pod ispraznost. Bog je sve podvrgao ispraznosti da se svima smiluje. Novo nastaje na temelju smilovanja i milosrđa, praštanja. Sve je bilo dobro, čak i vrlo dobro, dok nije ušla smrt u svijet. Smrt je ušla đavolskom zavišću. Bog je bio velikodušan. Sve je stvorio da se množi i da nadopunja jedno drugo. On nije škrti i ljubomorni bog koji ističe sebe držeći drugoga u siromaštvu. Sve je obilno i preobilno. Kada je na scenu nastupilo sumorno i zavidno biće, u svijet je ušla zavist. Jedno biće umanjuje drugo da bi ono bilo veće. S tim se sve obrušilo u smrt i ništavilo. Đavao je umanjio čovjeka. Čovjek umanjuje drugog čovjeka i sva bića oko sebe. Tako svi živimo u trajnom umanjivanju. Sve je obilježeno kompleksom manje vrijednosti (Adler). Taj kompleks liječimo na krivi način, umanjujući druge. Eva je kriva! Zmija je kriva! Svi su krivi: tako opravdavam sebe.

Opširnije:ZAGRLJENI

NISAM BOG!

Marija Bogorodica nije božica. Ona je obično stvorenje. Tu činjenicu naši propovjednici ponekad ističu, zasigurno s pravom. Onomu tko gleda „izvana“ ponekad se može učiniti da mi katolici Mariju dižemo do neslućenih visina, do samog božanstva. Međutim, svaki katolik dobro zna da je ona „obična žena“. Ona je to sama dobro znala, bolje od ikoga.

Stvarno stanje je potpuno drukčije nego se čini na prvi mah. U stvarnosti se svi ljudi, osim Marije, uglavnom, smatraju bogovima. Jedina Ona se nikada nije držala bogom. Ona je začeta bez istočnog grijeha. Što je srž istočnog grijeha? Srž je u varci koju je zmija, đavao, stavio u srce Evi da će biti bog: „Ne, nećete umrijeti! Nego zna Bog: onoga dana kad budete od njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.“

Opširnije:NISAM BOG!

NOĆNO VIĐENJE

Danijel je u noćnim viđenjima vidio užasnu zvijer koja je sve mrvila i proždirala. Nakon te zvijeri ugledao je Sina Čovječjega. On se približavao Pradavnome. Pradavni mu je dao kraljevstvo i moć i svi će mu narodi služiti. Njegovo kraljevstvo neće imati kraja. To je kraljevstvo koje nadvladava zvijer.

U Danijelu je bio duh pronicav. Njemu je Bog otkrivao tajne. Najveća je tajna: smrt i uskrsnuće. Tu tajnu potpuno obuzima noć. Nju vidi samo onaj koji vidi u noći. Noć Kristova uskrsnuća bila je neprobojna za ljudske oči. Samo su je Otac i Duh Sveti poznavali i oni kojima je Otac i Duh Sveti dao. Slavim Te Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac. I nitko ne pozna Sina doli Otac i onaj komu On objavi. A objavljuje malenima, nepostojećima. To je Danijel. Danijel je neznatni Izrael. On je na rubu postojanja i nepostojanja. Ne postoji kao subjekt. On živi u raljama zvijeri na čijim leđima pišu bogohulna imena. Moći ovog svijeta ga bacaju u lavlje jame. Sva mu je hrana noćno viđenje. Pun je nade koja u njemu postoji usprkos svake nade. On je sin Abrahamov. U nadi protiv svake nade povjerova Abraham i to mu se uračuna u pravednost. Izrael je narod obećanja i narod ispunjenih obećanja. Jedan će Izraelac (jak s Bogom, ili jak kao Bog, a doslovno znači: čovjek koji vidi Boga – iš-ra-el) zavladati nad zvijeri i smrću i svi će mu se narodi prikloniti i pokoriti.

Opširnije:NOĆNO VIĐENJE

LJUBLJENA MOJA

Noć je jedina vidjela Kristovo uskrsnuće. Ona je nazočila! O noći toliko blažena! Prvoga dana u tjednu, još za mraka! Tko je stvorio tjedan, tijek dana? I reče Bog i bi svjetlo. To je prvi dan. Abraham je vidio moj Dan i smijao se. Dan je jedno od Kristovih imena. I bi svjetlo! Ne kaže se da bi tama. Tama je ništa. U njoj nema života. U tamu ulazi Riječ i nastaje svjetlo. U ovoj je svetoj noći sve bilo mrtvo. Živjela je samo Riječ. Otac je rađao Riječ. Ponovno je odzvonila Riječ Božja i nastalo je svjetlo. Probijeno je ništavilo smrti i grijeha. Rodio se život. Ti si sin moj, danas te rodih. Noć svjetli kao dan.

Opširnije:LJUBLJENA MOJA

OBIČAN ČOVJEK

Čovjeka, Isusa iz Nazareta, Bog uskrisi i dade mu Ime nad svakim imenom da se na Njegovo Ime prigne svako koljeno pod zemljom, na zemlji i nad zemljom. Nakon Uskrsnuća Krist se pojavljuje kao običan čovjek. Jede, pije i razgovara. Običan je do neprepoznatljivosti. Učenici s puta u Emaus nisu shvatili da je s njima njihov Učitelj. Za pretpostaviti je da je Isus ima isti lik kao i prije uskrsnuća. Njihova nemogućnost prepoznavanja dolazi od nevjerojatnosti (Takvo što nikad još ne vidjesmo!) Mesijasnka očekivanja bila su nabijena eshatološkim vizijama. Nije jasno što se očekivalo, ali se najmanje očekivalo da će ispunjenje svega biti toliko obično. S njima hodi Onaj koji spašava sve, preobražava sve, daje smisao svemu. Možda bi Taj ipak trebao biti malo neobičniji? Zar Bog nije drukčiji?

Opširnije:OBIČAN ČOVJEK

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

...a opet, ne možemo mi toliko griješiti koliko nam Bog može oprostiti. To je ljepota katoličke vjere.

Nino Raspudić