Znamo da je Krist liječio razne vrste bolesnika. Među njima poznat nam je i onaj oduzeti. Bio je paraliziran i četvorica su ga donijela pred Krista. Krist ga je najprije ozdravio od grijeha, a zatim i od tjelesne oduzetosti.

Prije pedeset godina, u blizini Baćinskih jezera, zbio se ovaj događaj. Fra Nikola je išao pješice prema svojoj župi. Putovao je iz Zaostroga. Na putu su ga presrela dvojica muškaraca i priopćila mu da ga na naprijed čeka zasjeda i da će ga komunisti likvidirati. Fra Nikola je zanijemio.

Dvojica muškaraca su ga napustila i on je htio krenuti naprijed. Nakon nekoliko koraka počeo je osjećati duboku nemoć. Legao je na cestu i tako ostao neko vrijeme. Strah mu je oduzeo svu snagu. Paralizirao mu je dušu i tijelo. Nije znao za sebe. S vremenom je došao k sebi, podigao se i nastavio put prema crkvi. Bila je to samo komunistička taktika zastrašivanja. Godine su prolazile. Fra Nikola je i dalje na putovima od crkve do crkve, a komunistička ideja smrdi poput ogromnoga leša. Krist se iznova pokazao kao Gospodar duše i tijela. Liječnik. Osloboditelj od paralize straha.

Poznato nam je kako je Petar bio paraliziran strahom kada su ga u dvoru Pilatovu pritisnuli da prizna kako je Kristov učenik. Petar je nijekao: Nisam! U to vrijeme je Krist pred velikim svećenikom govorio: Jesam! Bio je potpuno slobodan. A Petrom je vladao strah. Strah od smrti. I taj strah mu je oduzeo sve. Oduzesmo mu je dušu i tijelo.  Njegov identitet. Osobnost. Povijest.  Vezu s Bogom. Kristom. Vezu s istinom. Dobrotom. Ljubavlju. Sve. Strah sve zaustavlja. On je ogromna kočnica.

Ona četvorica koja su donijela paraliziranoga pred Krista, danas predstavljaju Crkvu/Petra koja nas donosi pred Kristov milosrdni pogled. Kada je Krist pogledao Petra, on je gorko zaplakao. Kasnije je primio Duha Svetoga i strah je nestao. Na Duhove gledamo i slušamo Petra koji naviješta svim ljudima Radosnu vijest. Smrt je pobijeđena. Đavao, sijač straha, je poražen. Kristova sveobuhvatna ljubav je trijumfirala!

Svjedoči to fra Nikola. Prijevod toga imena je - Pobjednik! Svjedoči i Crkva u cjelini, s Petrom kao vezom ljubavi. Uvijek sa slabim Petrom. Pogled na njega oslobađa nas svakog trijumfalizma. Slabi smo i puni straha. I na najmanji mig sredine napuštamo Krista. Niječemo sebe i Njega. Strah nas baca na tlo. Oduzima nam identitet. Ali nas ljubav Kristova podiže. Liječi nas. Oslobađa. Goni. Vodi po putovima svijeta. Mi slabi, a On jak. Mi nemoćni, a On moćan. Mi, puni straha, a On pun ljubavi. Uvijek umiranje Njegovo u svom tijelu pronosimo, da se u nama očituje Njegova pobjeda!

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

Funkcija djeteta je da živi svoj život - ne život koji mu zabrinuti roditelji misle da bi trebalo živjeti, niti život u skladu s ciljevima pedagoga koji misli da zna najbolje.

Alexander S. Neill