Nakon Uskrsa Krist se ponazočavao samo preko riječi i gesta. Nije ga se moglo prepoznati dok nije učinio neku gestu ili nešto počeo govoriti. Govor je bio sporedniji. On se razumijevao tek nakon geste. Učenici su tek nakon što je razlomio kruh shvatili da im je gorjelo srce kad im je tumačio Pisma.

Među gestama najvažnija je lomljenje kruha. Tu je gestu napravio četiri dana prije svog uskrsnuća. Tu su gestu činili svi Židovi-kućedomaćini. U Pashalnoj večeri domaćin je lomio kruh i davao ga sustolnicima. Kruh je bio beskvasan. Uprisutnjivao je čas Izlaska iz ropstva. Beskvasni su kruhovi stalno stajali u Hramu. Za Pashu su se spremali kao „sakramentalni“ znakovi. Lomiti kruh isto je što i lomiti ropstvo, lomiti snagu faraona. Bog je slomio sveprisutnu faraonovu silu. Bila je slomljena kad se otvorilo i zatvorilo more. Lomljenje kruha sliči na razdvajanje mora. Ropstvo je skršeno. Nema ga više. Sada smo slobodni. Daljnje slavljenje Pashe proročki je naviještalo lomljenje novih ropstava. Neke struje u Izraele su upućivale na političko ropstvo. Proročka struja je naviještala slamanje srca. Slomite svoje srce. Pokidajte srce, a ne halje svoje. U srcu je faraon. U srcu je đavao koji čovjeka drži u najdubljem ropstvu, ropstvu smrti. Zbog straha što ga imamo od đavla, sve smo vrijeme u ropstvu. Strah od smrti. Đavao je zaposjeo čovjekovo biće, čovjekovo srce. Tu je faraon. Proroci su naviještali najdublju Istinu. Krist je ostvarenje svih proroštava. Krist nije ostvarenje političkih očekivanja nego pune Istine života, izbacivanje gospodara smrti iz ljudskog života. U Kristu život sjaji!

Tri evanđelista i Pavao različito izvještavaju o Pashalnoj večeri. Jedna im je stvar ista: razlamanje kruha! U Djelima Apostolskim to je puni naziv za Euharistiju. Bili su postojani u nauku apostolskom, zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Krist je uskrsnuo i razlomio silu smrti. Po nauku apostolskom Krist lomi tu silu u našem umu. Po zajedništvu On lomi tu silu u našem izoliranom ja. Lomljenjem kruha u Euharistiji lomi se sila đavla koji nas drži pod tiranijom straha, a u molitvi se lomi sila zatvorenih osjećaja. Uskrsnuće je lom. Tu je slomljeno ono što je ljudima bilo neslomljivo. Krist je razlomio vrata paklena i izveo sužnje na slobodu.

Tko u sebi ne vidi da se lomi suprotivna sila, taj ne vidi Krista uskrsnuloga. Uskrsnuće nije činjenica izvan nas. Da. Krist je uskrsnuo izvan nas. Ali ne postoji izvan nas. Postoji u nama ili za nas ne postoji. Onaj tko nema iskustvo da mu se mozak lomi, ja i osjećaji, taj ne poznaje snagu Kristova uskrsnuća.

Učenici su doživjeli taj lom. U njima se slomila nevjera, sumnja, strah, izoliranost, odvojenost od Boga i ljudi, odvojenost od prirode. Oni su ušli u posvemašnje jedinstvo. Lomi se zlo i uspostavlja dobro. Najveće je dobro jedinstvo s Bogom, ljudima i prirodom. Lomili su kruh i zazivali Ime Kristovo. Bili su svjesni da lomljenje đavolske sile nije završen čin. Izraelci su prešli Crveno more. Slomila se faraonova sila. Ali se nije slomila sila pustinje, sila neprijateljskih naroda, sila straha za golu egzistenciju, kruh i vodu, sila razuma koji ih je navodio na ne slijede Mojsija, itd. Kada su ušli u obećanu zemlju, čekala ih je sila kumira, zavodljivih mnogobožačkih naroda, sila bluda s tuđim bogovima, sila stranog mentaliteta, itd. Na svjetskoj sceni je duboka i široka sila kneza ovog svijeta. Danas se slomije ta sila i sutra se oporavi i ponovo zarobljuje (Otkrivenje). Zato je potrebno neprestano slavljenje Euharistije da iznova Uskrsli s nama lomi kruh i lomi đavolsku silu.

Krist je slomio svoje Tijelo. Kada je razlomio kruh rekao je: „Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje.“ On se vedro za nas lomi. Lomio se u kontekstu blagovanja, blagoslivljanja Oca i zahvaljivanja (euharistija). On se vedro predao u smrt. Vedro se razlomio. To čini i nakon uskrsnuća. Vedro se lomi na našim stolovima-oltarima. Tako u nama proizvodi nevjerojatan učinak: da se i mi vedro lomimo za svijet. Evo Jaganjca Božjega koji oduzima grijeh svijeta. Misal kaže da se prije toga proglasa kruh prelomi i jedan dio stavi u Kalež. Pomiješa se s vinom-krvlju Kristovom. Vino je znak radosti nebeske gozbe. Kršćanin u sebi ima snagu prelomljenog kruha. On se dragovoljno lomi. To je potpuna novost u svijetu. To je prisutnost Uskrsnulog. Krist je uskrsnuo! Po čemu to znam? Po kršteniku koji je uronjen u Njegovu smrt i uskrsnuće, u njegovo lomljenje kruha, i koji se u rukama svijeta lomi za spas svijeta.

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

Hrvatska stvarnost je zapravo jedna velika prvoaprilska šala: puna prijevara, podvala i obmana. I samo se rijetki ne osjećaju prevarenima i samo rijetki ne ispadaju budale.

Tomislav Klauški