U svijetu, i unutar nas, događa se sraz između Zmaja i Jaganjca, Upropastitelja i Spasitelja, Groznoga i Divnoga, Ohologa i Poniznoga, Lažnoga i Istinitoga, Opsjene i Stvarnosti, Fantoma i Riječi. To su dva konjanika. Jedan je odjeven u oklop od hijacinta, svjetlucavog plavetnila, a drugi jaše na bijelcu s mačem Riječi u ruci. Knjiga Otkrivenja. Konjanik s oklopom od hijacinta ubija trećinu ljudi. Mač Riječi teško ga probija. Hijacint je simbol nezdrave mašte. To je mašta koja guta stvarnost. U njoj je sve onako kako želi bolesna volja i bolesna misao. Ne zanima se za bitno. Za ono što jest. Kraljevstvo Božje. Trojstvo. Posljednje. Jedino. Hijacintna mašta stvara budućnost koja nije. Plaši se te budućnosti i u strahu je umnaža. Budućnost i prošlost su granitne stvarnosti. Sadašnjost je tek dah. Prošlost je sadašnjost. Prošlost potpuno melje sadašnjost. Fantom prošlosti tumornom snagom potiskuje sadašnjost. Prošlost je sadašnjost.

Riječ je u vječnom sada. Ona je u ovom času. Riječ je Stvarnost. Sadašnjost. Ona je Križ. U njoj je ukrižena prošlost i budućnost. Vječno sada. Ono što jest. Onaj koji jest. Stvarni. Onaj koji bijaše, koji jest i koji će doći. Alfa i Omega. Prvi i Posljednji. Jaganjac Božji. Mesija. Krist. Sin.

Kada je moguće da mač Riječi probije oklop od hijacinta? Samo u času kada se izmjenjuje budućnost i prošlost, kada se u prolazu dodirnu. To je jedina „slaba točka“ tog oklopa. Mač Riječi čeka. Križ čeka. U Križu je spas. Spes unica. Crux stat. Dugo mora čekati da uništi Upropastitelja, Gutača. Točka stvarnosti je sasvim mala. Konjanik je u galopu. To je galop mahnitanja. Neurednog uživanja. Bića otkinutog od svoje osnove. Fliper loptica. Mjehurić od sapunice. Poludjela stanica.

Jao. Prvi i drugi Jao. Veliki Jao. Jao tebi Korozaine. Jao tebi Betsaido. Jao tebi Kafarnaume. Do neba si se digao. Do u podzemlje ćeš se strovaliti. Tir i Sidon su u pepelu. Ti ploviš u nimbusima. Bezvodnim oblacima. Niniva je u pepelu i kostrijeti. Uvidjela je i obratila se. A ti Kafarnaume? Čuda ti ne pomažu. Riječ odbijaš. Riječ te ne dira. Stvarnost te ne pogađa. U sebe si zatvoren. U svoj svijet. Velike želje. Nerealne. Projekcije. Filmovi. Biti u svom filmu. Zagubljen. Omamljen. Opijen. Rastrgan. Uoklopljen. Na bijesnom konju. Neukroćenom. Biti u sebi. Autizma. U sebi. Za sebe. Po sebi. U oklopu.

Riječ je Izlazak. Lazare, iziđi! Iziđi narode moj. Iziđi iz Babilona. Iz bluda. Iz bludnje. Lutanja i tumaranja. Obrati se i prihvati put spasa. Put Isitne. Ja sam Put, Istina i Život. Istina iznad svega. Riječ je Istina i Svjetlo. Razlučivanje. Riječ odvaja mozak od moždine. Mač Riječi dijeli duh od duše. Riječ čisti maštu. Čisti psihu. Psihe.

Dobra je mašta. Nije od đavla. Mašta je od Boga. Mašta treba Boga. Ona je luda bez Boga. Mašta treba Puninu. Kamen zaglavni. Temelj. Ljubav. Mašta ljubavi. Tko ljubi uvijek je maštovit. Pustinjaci. Ljubav je dosjetljiva. Vrhunac dosjetljivost jest Križ. Bog se dosjetio kako spasiti čovjeka: po Križu. Nije dirnuo u čovjekovu slobodu. Nije se nametnuo. Oslobodio je čovjekovu slobodu. Za slobodu nas Krist oslobodi. Na slobodu nas Krist pozva. Razriješio je spone jarmene. Polomio jarmove. Skinuo breme s naših leđa. Natovario se našim grijesima. Popio je Kalež. Ujanjio se. Janje. Jaganjac Božji. Oproštenje. Oproštenje i milosrđe. Koje li dosjetljivosti. Koje li mudrosti. Mudrosti Križa. To je ludost za svijet, a nama spašenicima je mudrost Božja i snaga Božja. Ludost Križa. Izvrnutost. Sve je izvrnuto. Koje li fantazije.

Onaj koji jaše na konju bijelcu s mačem Riječi Božje pobjeđuje onog s oklopom od hijacinta jačom maštom. Luđom. Kreativnijom. Bujnijom. Zanosnijom. Zanosna pashalna radost. More se otvorilo. Krist je uskrsnuo. Svi su iznenađeni. Knez ovoga svijeta nije razumio. Ostao je zatupljen. Kakvo čudo u očima našim. Križ ga je smrtno ranio. Oteo mu je plijen. Oklopnjak ubija. Krist uskrišava. Pobjeđuje. Preobražava. Daje. Ljubi. Ljubi do kraja. Do smrti. Smrću pobjeđuje kneza smrti. Smrt je zatečena. Prevarena. Nadmudrena.

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

...a opet, ne možemo mi toliko griješiti koliko nam Bog može oprostiti. To je ljepota katoličke vjere.

Nino Raspudić