„Ovdje nešto nije u redu. Ovdje nešto nije u redu.“ Tim riječima završava jedna kratka pripovijest ruskog pripovjedača Popova. Popov je počeo pisati pedesetih godina prošlog stoljeća. Bile su to mračne godine sovjetskog crvenog terora. Sve je moralo biti u redu. Na silu. Nije se smjelo reći da postoji problem. Sve je u redu. Sve će biti u redu. Sve će se uspjeti. No problem. Ti si Ok! Ja sam Ok. Sve je Ok! Misli pozitivno. Nema problema. Ne smije ih biti. Autor knjige „Sve je OK“ doživio je velik uspjeh i napravio samoubojstvo.

U Popovljevoj pripovijesti mladi radnik je izgubio tri prsta na pili za drva. Odveli su ga na hitnu. Kada se vratio našao je svoja tri prsta u piljevini. Kasnije je promijenio radno mjesto. Grad i ženu. Sve je promijenio, a opet nešto nije bilo u redu. Ovdje nešto nije u redu. Ovdje je zemlja. Na njoj nešto ne ide. Ne ide, pa ne ide. Uz sve napore ljudskog uma, ne ide. Mora nas netko drugi pogurnuti. Naš problem ne možemo sami riješiti. Sve moguće promjene ne vode nikamo. Sve je ispraznost. Ispraznost nad ispraznošću. Niti jedna revolucija ne može učiniti da ovdje bude sve u redu. Gospa je rekla Bernardici u Lurdu: „Ne obećavam ti sreću na ovom svijetu nego na drugom.“ Kontrarevolucija. Reakcija. Raskrinkano prosvjetiteljstvo.

Popova su progonili. Na sve moguće su ga načine kočili u govoru, ali je njegova pripovijetka zasjenila crveno-bijeli svijet. Komunizam se razlomio, a njegove pripovijetke, jer ne izmišljanju stvarnost nego je dočaravaju, i dalje zbore. Popova nisu zanimale ideje. Zanimali su ga ljudi. A u ljudima stvarno nešto nije u redu. Što bi to moglo biti? Zašto čovjek ostavlja ženu koju je donedavno obožavao? Zašto majka ubije dijete koje je začela vodeći ljubav s ljubljenim mužem? Zašto se uspješni mladi profesor, ljubljen od đaka i svoje zaručnice, bacio kroz prozor na očigled velikog mnoštva prolaznika? Nešto nije u redu. Nered je dubok. Seže do korijena čovjekovog bića i do istoka čovječanstva. Crkva taj nered zove: istočni grijeh. Rupa bez dna. Izvor svih nereda u čovjeku i čovječanstvu. Tvornica krivih ideja. Poremećaj svih odnosa. Okno kroz koje Zli ubacuje svoj otrov. Istočni grijeh. Nagnuće zlu. Zlo koje se nameće i svladava dobro. Sila koja čovjeka gura u perverziju. Anti-ljubav! Protu-sreća.

Istočni grijeh rađa se s nama. Njegovu snagu osjećamo svaki dan. U svim činima. To je duboki nered koji svatko trpi. Jao onom tko ne vodi računa o tomu. Jao onom tko ne priznaje nered u sebi. Tome bi bolje bilo da se ni rodio nije. Nepriznavanje razorne snage istočnog grijeha rađa velikim neredima u čovječanstvu. To je rekao Ivan Pavao II. To je istina. Teža strana istine. Sve će lijepe ideje završiti u prahu i pepelu. Razorit će ih zanijekana sila istočnog grijeha.

Tko se onda može spasiti? Bogu je sve moguće. Borite se da uđete na uska vrata. Gospa je pokazala put po Bernardici. Ja sam Bezgrešno začeće! Marija je začeta bez istočnog grijeha. Ona je bila sretna na ovom i onom svijetu. Bila je sretna i ovdje. Živjela je u milijun nereda, ali s redom unutra. Bila je puna milosti. Pod Križem je živjela noć vjere. Milost ju je i tada držala na nogama. Milost je jača od istočnog grijeha. Milost svladava veliki nered. Milost je dar odozgor. To je sila naklonosti Božje. Čovjek je, po istočnom grijehu, sklon zlu. Bog je sklon čovjeku. On ga traži, i kad ga nađe, diže ga na svoja ramena. Milost diže narav do nadnaravi. Milost diže palog čovjeka. Spašava palu narav. Gospa je rekla Bernardici: Pokora! Pokora! Pokora! Obraćenje. Obratite se. Vratite se Bogu svomu. Trpjeti za grešnike. Trpjeti za druge. Do smrti. Do kraja. Bernardica je trpjela za druge. Njezino se tijelo nije raspalo u grobu. Sada izgleda kao da je tek usnula blaženim snom. Umrla je prije stotinu godina. Milost je pokazala svoju silu. Milost sve preobražava. Ona sve mijenja. Sve mijenja na dobro. Nije potrebno mijenjati grad ili ženu. Potrebno je dati se promijeniti od snage milosti. Mjesto je sporedno. Važno je stanje. Važna je nutarnja promjena u čovjeku koju čini milost Božja. Bogu je sve moguće. Tko će se spasiti? Bogu je sve moguće.

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

Politika je omiljeno igralište mediokriteta, a mediokriteti ne vole da ih se podsjeća na činjenicu da su upravo ono što jesu – mediokriteti s viškom ambicije.

Mirela Holy