Globalizacije je nemoguća tamo gdje se štuje mnogo bogova, mnogo različitih principa, mnogo različitih vrjednota, i općenito, tamo gdje su u na snazi mnoge razjedinjujuće silnice. Pokret globalizacije sigurno mora ići prema sjedinjujućim principima, tj. sjedinjujućem principu. Taj princip neminovno mora biti apsolutan. Mora biti razuman i etički obvezujući za sve. U tom se smislu stvaraju jedinstvene povelje i jedinstvena etika.

Govoreći priprosto, Bog nikako ne može biti protiv takvog pokreta, takve želje svih ljudi. Bog je jedan i ljudska je vrsta jedinstvena. Ljudi imaju jednu narav, jednu želju: sreću; jedan cilj, jednu baštinu, jednu zemlju, itd. Mnogo bogova bi i moglo biti protiv globalizacije, ali Jedan ne može biti nikako. Slijedom toga, kršćani koji vjeruju u „jednoga Boga“ (Credo) prvi su u ujedinjavanju.

Ali kojem ujedinjavanju? To je ključno pitanje. Može li Bog biti i protiv ujedinjavanja? Čitajući naš Katekizam Katoličke Crkve čujemo da Bog može biti protiv ujedinjavanja. Poslušajmo riječi Katekizma iz 56. i 57. broja:

56. Pošto je jedinstvo ljudskog roda narušeno grijehom, Bog nastoji prije svega spasiti čovječanstvo spasavajući sve pojedine njegove dijelove. Savez s Noom poslije općeg potopa izriče osnovno načelo božanskog nauma spasenja prema 'narodima', to znači ljudima ujedinjenim prema skupinama, 'svaki s vlastitim jezikom – prema svojim plemenima i narodima' (Post10,5).

57. Taj u isti mah kozmički, socijalni i religiozni red mnoštva naroda koji je božanska Providnost povjerila na čuvanje anđelima, ide za tim da ograniči oholost palog čovječanstva, koje bi, jednodušno u opačini, htjelo samo stvoriti vlastito jedinstvo na način kule babilonske. Ali poradi grijeha, tom su privremenom naumu spasenja mnogoboštvo i idolopoklonstvo naroda i njegova vođe stalna prijetnja da skrene u poganske stranputice. Sasvim je jesno da mnogo manju opasnost predstavlja opaki (perverzni) pojedinac nego opaka skupina ljudi. Ujedinjavanje na temelju neke krive postavke ima razarajuću moć. To je očito u ideološkim ujedinjavanjima nacizma i komunizma (Država koja donosi zakone protivne istini i ljubavi obična je razbojnička družina. – Augustin). Nejedinstvo ograničava moć zla. Uzrečica: razdjeli pa vladaj! ima negativne konotacije. Ali je pozitivna kada se radi o razbijanju neke zločinačke organizacije. Tada je stvaranje nejedinstva sasvim legalno i pozitivno.

Jedinstvo „na način kule babilonske“ djeluje samorazarajuće za same tvorce takvog jedinstva i za sve druge koje takvo jedinstvo, bez njihove volje, zahvaća. Knjiga Postanka kaže kako je Bog sišao da vidi ljudske naume glede kule i da im je pomrsio jezike. Samouzdizanje do neba bi sve ljude spalilo u razarajućem besmislu. Jednodušnost u perverziji nema u sebi nekakvog dobra. Ono je čisto umnažanje zla. Takvo jedinstvo je čisto zlo i može ga željeti samo Zli. Kao takvo je potpuno kontradiktorno. Đavao je, prema smislu grčke riječi dia-bolos, onaj koji razbacuje, razjedinjuje. Kakav smisao može imati jedinstvo koje kreira razjedinjivač, osim sve dubljeg i dubljeg nejedinstva.

Ujedinjavanje čovječanstva oko perverzija, abnormalnih brakova, abnormalnih zakona o abortusu, zakona o matičnim stanicama i kupovanju i prodaji embrija (malih i nemoćnih ljudi koji imaju istu narav kao i svi ostali ljudi), oko prevlasti kapitala nad osobama, nije ništa više od „poganske stranputice“, obrušavanje čovječanstva u samom sebi i put prema potpunom samouništenju, koje želi samo Uništeni.

Bog je stavio svakom čovjeku „anđela za čuvara“, kaže naš Katekizam. Svaki anđeo gleda Njegovo lice i zagovara za svakog čovjeka. A po smislu grčke riječi angelos, anđeo svakom čovjeku naviješta radosnu vijest o jedinstvu u Očevoj kući, (Kao ja , Oče, u tebi i ti u meni da tako i oni budu jedno …)jedinstvu u različitosti, jedinstvu u kojem se svi ljubimo kako nas Bog ljubi, jedinstvu milosrđa i praštanja. Nejedinstvo je „privremeni naum“, Božja prevencija, da ne dođe do većeg zla.

Na našim smo područjima pojeli mnoge gorke, i još ih jedemo, kao „bratstva i jedinstva“. Naši gradovi-simboli jedinstva u bivšoj federalnoj državi postali su klaonice i grobnice. Sigurno da Bog, ljubitelj svih ljudi, nije nikako želio to zlo. Ono se dogodilo snagom Razjedinitelja, tvorca krivog jedinstva. Kao što je kula babilonska opomena i Riječ Božja, slično je i naša novija povijest.

Više je nego očito da razna ujedinjavanja koja gledamo oko sebe nose pečat „jednodušnosti u opačini“. Crkva, „jedan narod na sliku Presvetog Trojstva“, kao dobri anđeo naviješta jedinstvo u istini i ljubavi (istina koja presijeca ljubav i ljubav koja presijeca istinu: ukrižena istina i ljubav – Križ Kristov – Benedikt XVI.). Svećenički narod (Crkva), kao anđeo čuvar, zagovara pred licem Božjim za najmanje i najslabije. Crkva, po Duhu Svetom, zna da su najmanji i najslabiji (naša braća i sestre s licem embrija, hendikepirani, bludnice i carinici) jedina istinska mjera jedinstva. Krist je najveći i najmanji. On je Raspeti (najmanji) i Uskrsli (najveći). U tom rasponu Otac, po djelovanju Duha Svetoga, ujedinjuje sve ljude.

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

Držite se podalje od ljudi koji žele omalovažiti vaše ambicije. Sitne duše to rade svo vrijeme, veliki ljudi ulijevaju vam osjećaj da i vi možete postati veliki.

Mark Twain