„Ovo je uistinu Spasitelj svijeta!“ Te se riječi odnose na Isusa. Rekli su ih Samarijanci nakon što su osobno upoznali Isusa. Prije toga Isus je susreo njihovu sugrađanku na zdencu. To je bila žena koju je napustilo pet muževa. Jednog sparnog dana susrela je Neznanca kako sjedi na zdencu žedan. Molio ju je da mu dadne piti. Među njima se razvio razgovor. Taj Neznanac dobro je poznavao tko je ona i koliko trpi. Trpjela je neizmjerno, duboko. Zdenac je bio dubok, ali njezino trpljenje neizmjerno dublje. Trpjela je jer je stvorena za ljubav, a ljubav nije susrela. Stalno je susretala uvjetnu ljubav, ljubav koja traži, a ne daje, ljubav koja je nije prihvaćala bezuvjetno. Duša joj je na smrt krvarila jer je bila izranjena prezirnim riječima i pogledima. Bila je ne-žena, ne-osoba. Trpjela je od neizmjerne žeđi za stvarnom ljubavlju, vječnom ljubavlju, ljubavlju koja će je potpuno prihvatiti. Bila je napuštena od svih. Mislila je da je napuštena i od Boga. U Isusu je prepoznala Boga-čovjeka koji je potpuno prihvaća, koji je ne sudi, koji je samo milosrđe. Isus-Mesija joj je ponudio vodu koja struji u život vječni. Ona je iskala: „Daj mi te vode!“

Najdublje trpljenje je napuštenost! U Getsemaniju Krist se osjećao potpuno napušten. Bio je sam i ostavljen od svih. Molio je Oca da ga izvuče (spasi). Otac je šutio. Krist je morao ići korak dalje - ući u napuštenost smrti. Na križu je vikao: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio (napustio)?“ Na kraju se prepustio: „U tvoje ruke, Oče, predajem duh svoj!“ Ušao je u smrt! Zašto? On je Bog! On je Neumrli, Besmrtni? Zašto je htio postati čovjek, ući u najdublji prezir i okusiti smrt? Da nas spasi od smrti! Koje? Vječne smrti? Postoje dvije smrti. Prva je ona vidljiva. Druga je ona unutarnja, smrt bića, smrt vječne osamljenosti i napuštenosti. Krist nas je došao spasiti od te smrti. Kako? Unoseći apsolutnu ljubav u naš život i smrt. A ljubav je jača od smrti. On je jedini dragovoljno ušao u smrt-napuštenost i razorio njezinu ubojitu snagu. Sada je dovoljno povjerovati u Njegovu ljubav i snaga te smrti nas napušta.

Zašto netko u službi spašavanja riskira vlastiti život da bi spasio tuđi? Svi znamo da ne može biti drugi razlog do li plemenitost, dobrota, ljubav. Iz te se službe vidi da je ljubav prema drugima jača od ljubavi prema vlastitom životu. „Tvoja ljubav bolja je od života!“ Tko je to usadio u ljudska srca? Naš Stvoritelj! Naš Stvoritelj jest Ljubav! Bog jest ljubav! A ljubav se spušta do drugoga i daje sebe na smrt da bi spasio drugoga. Bog-ljubav, Krist, postao je čovjek, umro na križu i uskrsno da bi sve nas iščupao iz rupe beznađa i oslobodio nas od vrata vječne smrti.

Uhvatimo se za Njega! Vjerujmo u Njega! Tko povjeruje u Spasitelja, bit će spašen! Svi smo potrebni Spasitelja. On je Spasitelj svijeta. Kako to možemo znati? Ako počnemo komunicirati s Njim, ako ga počnemo zvati u pomoć. Zovimo ga: Gospodine, Isuse Kriste, smiluj se meni! Daj mi piti!

Prvo je: vjerovati!

Drugo: moliti!

Treće: čekati!