Tko je moj Bog? Počnem li tražiti odgovor hodeći za Isusom iz Nazareta i slušajući Njegovu Riječ, dobit ću odgovor: Otac! Isus je Sin. On je Sin čovječji i Sin Božji. Kada se govori o Njemu, onda je sin Marijin, sin Josipov i Sin Božji. Kada On govori o Sebi onda je Sin čovječji ili jednostavno: Sin. Otac ljubi Sina i Sin ljubi Oca. Otac je poslao Sina da niti jedan koji u Njega vjeruje ne propadne nego da ima život vječni. Otac i Sin su jedno. Tko ima Sina, ima i Oca. Tko nema Sina, nema ni Oca.

Iz Riječ u Riječ, Krist nas uvodi u Božje sinovstvo. Otac vaš vidi u skrovitosti. Ne budite zabrinuti. Zna vaš Otac da vam je sve to potrebno. Kada molite, govorite: Oče naš. Ako vi otpustite svome bratu i vaš će Otac otpustiti vama vaše grijehe. Svi ste vi braća, i jedan je vaš Otac, onaj na nebesima. Nikoga na zemlji ne zovite ocem. Jedan je vaš Otac, onaj na nebesima. Vratite se u kuću Očevu. Idem Ocu vašemu i Ocu svomu.

Jednostavno: Bog je moj Otac. Ja sam sin Božji. Dijete Božje. Ja se moram umanjiti. Roditi nanovo, odozgor. Ako ne postanem dijete, sin, ne mogu ući u kraljevstvo Oca svoga. Ne mogu biti u krilu Očevu. Sav je moj život u umanjivanju. Ne biti otac svome Ocu. Biti sin. Biti dijete. Biti malen. Prepušten. Biti velik po Ocu. Jer sam Očev. Jer je Bog moj Otac. Ne biti dijete đavlovo. Dijete đavlovo je onaj koji živi kao izvor svega, kao otac svima. To je potpuna opsjena. Velika laž. Đavao je otac laži. Glavana je laž da sam ja otac sam sebi. Izvor samog sebe. Ne. Moj je izvor Bog. Od Njega potječem i Njemu idem. On je prije mene. Nisam ja stvorio Njega, nego je On stvorio mene. Ja sam stvorenje. Ne trebam se brinuti za svijet i sebe. Svu svoju brigu mogu staviti u ruke Očeve. U ruke Tvoje, Oče, predajem život svoj. Sve svoje. Sebe. Ti si moj Otac. Ja sam Tvoje dijete. Kado dojenče na grudima majke. Miran u sebi. Miran zbog Tebe. Miran u Tebi. Ti si moj Otac. Dajenu. Dovoljno. Sve dostaje. Sve. Ti si moj Otac.

Duh Sveti, Duh istine, svjedoči mome duhu da sam dijete Božje, da je Bog moj Otac. On me goni da govorim Bogu: Abba, Oče. Duh Sveti svjedoči da je Krist Gospodin i da je Bog Otac. Mir i radost u Duhu Svetom. Biti u ruci Očevoj.

Duh Sveti ili đavao. Duh Sveti me ujedinjuje s Ocem, đavao me dijeli od Oca i pretvara u nakazu-oca. On me dijeli i od braće. Po đavlu, nikomu nisam brat. Svi su ispod mene. Svi su manji od mene. Ja sam otac i učitelj svima. Svi moraju slušati mene i misliti kao što ja mislim. Ja nikomu nisam sličan. Sličan sam sebi. Sebi sam otac. Sebi sam izvor. Izlazim iz sebe i idem k sebi. Ja sam ja. Zatvoren u svoj ja. Svoj svijet. Svoje misli. Svoju sadašnjost. Ne sličim na nikoga.

Ne. Bog je moj Otac. Ja sličim na Oca. Iz sličnosti s Njim shvaćam sebe i shvaćam Njega. Sličim na svoju braću. Svi su mi braća. Po Ocu znam tko su moji bližnji. Oni su moja braća i sestre. Bog je moj Otac. Sin je Njegova slika. Krist je slika Boga nevidljivoga. Ja sam Njemu sličan. Sin je otisak Njegova bića. Ja sam Njegova slika. U sebi vidim Njega. U Njemu vidim sebe i sve druge. U Njemu sam otac. Svi bližnji su moji. Svi su grešnici moji. Svi odmetnuti sinovi. Svi sinovi koji kažu: da, i svi koji kažu: ne. Svi su pravednici moji. Svi su udaljeni moji. Svi bliski. Svi. U Ocu.

Slavim Te, Oče, Gospodaru neba i zemlje što si ovo skrio od velikih i mudrih, a objavio malenima. Djeci. Sinovima. Samo Sin poznaje Oca. Samo Otac poznaje Sina i onaj komu Sin objavi. Onaj koji je u Sinu. Sin u Sinu. Dijete u Djetetu. Maleni u Malenomu. Posljednji u Posljednjemu.

Umanjivati se. Smanjivati. Prepuštati se. Puštati. Dati. Ne uskratiti. Brzo ustati. Roditi se nanovo. Roditi se iz vode i Duha Svetoga. Odozgor. Ne od volje muževlje ni od volje tjelesne nego od Boga. Roditi se od Oca. Od Boga.

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

U svemu tome tješi me rečenica koju sam nedavno čuo od jedne dame – nije važno što piše u novinama, već što piše u Ustavu.

Nino Raspudić