O komu je Krist govorio s najvećom milinom? O svom Ocu. U Njemu mi je sva milina. Kada su ga roditelji tražili i našli nakon tri dana u Hramu, On im je oštro odgovorio da ga nisu trebali tražiti. Zar nisu znali da mu je biti u kući Očevoj? U onom što je Oca moga. U kući Oca moga (abi) ima mnogo stanova. Tko god vrši volju Oca moga koji je na nebesima, taj mi je majka i brat i sestra. Ne kaže da mu je taj otac. Krist je ljubomoran na svoga Oca. Idem Ocu svomu i Ocu vašemu. Njegov Otac je samo Njegov. A naš je i Njegov i naš. A i Otac je silno privržen Sinu. Ovo je Sin moj, Ljubljeni. U Njemu mi je sva milina. Slušajte ga! Sin moj. Ta posvojnost. Moj. U hebrejskom ta posvojnost zvuči još jače jer se moj Sin moj, Otac moj – govori i piše zajedno s imenicom – beni, abi.

Odnos njih Dvojice je neobjašnjiv. Samo ga Duh Sveti proniče. Oni koji imaju Duha Svetoga nešto od toga naslućuju. Duh Sveti ih unosi u taj odnos posvojnosti. Što dublje ulazimo u ono „naš“ i „vaš“ Otac, to dublje proničemo onaj Kristov „moj“ Otac. Njegov „moj“ je sadržan u „našem“, u našoj bratskoj ljubavi u Crkvi. Tko ne ljubi braću, nema Oca. Tko nema Crkvu za majku, nema Boga za Oca. Biti u braći. Biti u Ocu. Biti u Sinu. Biti u Duhu Svetomu. Biti u Crkvi. U zajedništvu. U jedinstvu. Kao što je Otac u Sinu i Sin u Ocu, tako smo i mi jedan u drugomu i tako smo svi zajedno u Ocu. Mi, zajedno. Nikako drukčije. Bez našeg zajedništva nema pristupa Ocu. Krist u njega ulazi sam, a mi zajedno s Kristom i zajedno s braćom.
U tomu je sva milina. U braći i sestrama mi je sva milina. Sva mi je milina u Kristu. Sva mi je milina u Ocu.
Grešnici su druga strana miline za Krista. Oni najmanji. Prema pismoznancima i saducejima Krist se drži suzdržano. Suzdržanosti nema prema grešnicima. Za grešnike se zauzima. S njima uživa. On je Bog koji uživa u praštanju. Milosrđe mu je milo. Brani ih. S njima blaguje. Pije i jede. Njihove miomirise prima na svoju glavu. Njihove suze na svoje noge. S njima se sjedinjuje. Oni su drugi pol od Oca. Otac je ljubav. Oni su ne-ljubav. Sin obuhvaća oba pola. U oba pola ide do kraja. Raširio je ruke u rasponu od Oca do grešnika. Samo mu se mlaki gade. Mlake povraća.
Onima koji su u Njegovo ime činili čuda i izgonili đavle prigovara da nisu vršili volju Njegova Oca koji je na nebesima. Njegova je jedina milina bila vršiti volju Očevu. Milje mi je, Bože moj, vršiti volju Tvoju. Milina mi je boraviti u šatorima Tvojim. Što vrijede čuda i izgoni đavli ako se ne ulazi u krilo Očevo. Krilo Očevo je cilj i svrha. Ono je kraljevstvo nebesko koje je Krist neprestano naviještao. Neće ući u kraljevstvo nebesko svaki koji mi govori: Gospodine, Gospodine, nego onaj koji vrši volju Oca moga koji je na nebesima. Krist nam je u duši i na usta stavio zaziv: Oče naš koji jesi na nebesima. Budi volja Tvoja. To je moje milje. Vršiti Tvoju volju. A volja je Očeva da se svi ljudi spase. Svi grešnici.
Po svemu se vidi da je Krist s užitkom vršio svoje poslanje. Poslanje je bilo naći izgubljenu ovcu i vratiti u kuću Očevu izgubljenog sina. Grešnici su ga s užitkom slušali. On je s užitkom njima naviještao oproštene i povratak u kuću Očevu. Prispodobe o povratku grješnika imaju najveću ljudskost i toplinu. U tim prispodobama nema prijetnje. Završetak je uvijek povoljan. U drugim prispodobama često je moguć dvostruki ishod. U prispodobama o grješnicima uvijek je ishod povoljan. Velika radost na nebu. Radovanje anđela koji gledaju lice Očevo.
Oni u sredini, a to smo većina, ne smiju ostati na svom mjestu. Krist ih izaziva. Stavlja im izazov dvaju polova. Najgore je biti mlak. Ili vruć ili hladan. O da si vruć ili hladan! Tragedija grešnika mlake opominje, a milina Očeva ih privlači. Krist je došao sve pomaknuti. Sve dići do lica Očeva. Sve spasiti. Sve ispuniti milinom Očevom. Sve smjestiti u Očeve stanove. U kući Oca moga ima mnogo stanova.