Nedavno je jedna naša televizija prikazala kratki film o djetetu u majčinoj utrobi. Dijete je imalo nekoliko tjedana, a kamera ga je uhvatila kako plješće rukama. Možda je mama bila jako zadovoljna, pa je dijete eksplodiralo u veselje, ili je slušalo neku glazbu a ima dobar sluh i ritam u sebi, pa je počelo plesati i pljeskati. Neka nam naša mašta kaže što je bilo. 

Ajme, koliko je takvih plesača završilo s otrovom u glavi? Ajme koliko je novih svećeničkih zvanja ugušeno kiselinom u tom stadiju? Koliko dobrih ekonomista? Marljivih čistača ulica? Vještih ribara? Ajme koliko je dobrih glasova uklonjeno kiretažnim nožem? Ajme! Ajme! Ajme!

Od 21.04.1978. to se u Lijepoj našoj čini s potpisom onih koji su tada bili na vlasti. Oni su bili diktatori i odlučivali su o smrti i životu po vlastitom nahođenju. Potpisao se tadašnji predsjednik komunističkog sabora Jakov Blažević. Njegova ruka je, s perom u ruci, klizala po papiru i potvrdila da se može i treba i mora tu nevinu našu braću i sestre ubiti prije nego ugledaju svjetlo dana. O koja bol? Ajme! Po tisuću puta ajme! 

Ovdje smo da obilježimo taj crni dan. Taj gluhi dan. Bolni dan. Dan smrti. Dan pokolja. Dan užasa. Dan suda. Ovdje smo da činimo pokoru. Plačemo! Zvonimo! I pjevamo u ime svih onih koji ne mogu pljeskati i pjevati. Ta djeca žive u nama. U našim savjestima. U dušama. Srcima. Mislima. U našoj mašti. U našoj nemoći. Kriku.

Proplači i propjevaj i progovori zemljo Hrvatska. Zazivaj jedan novi 21.04. na koji će se pobrisati onaj krvavi potpis. Na koji će dan pisati ono što je stari poljički statut zborio: Da svatko živ biti može! Živio život! Dolje zakon smrti! Slovo ubija! Živjele majke koje s radošću rađaju začetu djecu! Živjeli očevi koji nježno ljube svoje žene i primaju svoju djecu! Živjelo oproštenje! Živjelo milosrđe koje liječi rane nanesene krvlju nevine dječice! Živio Tvorac koji se ne umara stvarati nove ljude! Ooo, kako nas ljubi! Da nas ne ljubi ne bi nas stvarao! Živjela glazba! Ples! Pljesak! Živio onaj nesavršeni svijet! Živjela ova lijepa i ružna i pusta naša Domovina! Da svatko živ biti može!

Pjevajmo i plješćimo! Vičimo i kličimo! Molimo i mislimo! Čitajmo i pišimo nove zakone! Stvarajmo nove melodije! Branimo temeljna prava! Zvonimo! Ljubimo braću i sestre, one naj-naj-naj manje!

Split, na raskrižju Marmontove i Rive, 21.04.2015.,u 19:00! Hoćeš li doći?

Pridruži se Hodu za život na Facebook-u!

 

 

ONO ŽIVI

Pogledaj kako je to bilo prošle godine!

Ono živi