Ono živiONO ŽIVI

Još cipele nove ne bira
još vodit' ne zna zmaja od papira,
gledajući u sunčev žar
sanjajući letenja čar.

Još uvijek ne zna sve tvoje riječi
također ne zna ljubav da liječi,
al' vidi sve i zna u srcu svome
dok glavu primiče što bliže srcu tvome.

Još dobro ne zna sve osjećaje,
sve svoje strasti sve događaje,
promašena razočaranja
što će živjeti kroz svoja zvanja.

ONO ŽIVI,  I ŽIVI  U TEBI,  I  MENI.

Još uvijek ne zna srce gdje ti je
gdje je koža i tvoje ruke dvije,
što će jednom na moru zvati
želeći se u vodi igrati.

Još uvijek ne zna odabrati put
Ni što je ljubav, ni bit' stjeran u kut,
što je dobro a što je pak zlo
Ni kako živjeti da otkrije to.

ONO ŽIVI, I ŽIVI, S TOBOM DIŠE
I ZAHVALJUJE  TI  SVE VIŠE  I  VIŠE.

I pričat će ti sve avanture
I skrivat će ti one pune bure
I budit će se u nezgodne ure
Pa u san pasti uz tvoje kure.

I pitat će te o svemiru cijelom
Gdje je vječnost i je li sva u bijelom,
A možda će sreću i prekrasan raj
Već vidjet' na tvom licu i znati "nije kraj".

ONO ŽIVI, I ŽIVI  U TEBI, I MENI.

Još uvijek ne zna kako će se zvati
Ni s kim će se pak u parku svom igrati,
Ako nađe snagu što srce grije
I osjeti tad da ono greška nije.

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

U svemu tome tješi me rečenica koju sam nedavno čuo od jedne dame – nije važno što piše u novinama, već što piše u Ustavu.

Nino Raspudić