Svi znamo da postoji mikro i makro-svijet. U mikro svijetu sve je maleno do nepostojanja. Ali je i sve bitno. Mikro-svijet je temeljni svijet. Čitav je makro-svijet satkan od mirko-svijeta, a ne obratno. Mikro-svijet je bitan. Znamo da promjene u mirko-svijetu, atomima, molekulama, stanicama, mijenja debelo makro-svijet. To je danas najočitije na polju ozona, zagađenja voda i tako dalje.

Sve se mijenja iznutra. Na vani se pokazuju posljedice untarnjih promjena. Što to nama, koji želimo biti kršćani, znači? Govori li ta stvarnost nešto našoj stvarnosti? Da! Kršćanstvo ima poslanje mjenjati mikro-svijet duše. Mikro-klimu društva. Odnosa.

Ovaj svijet to ne vidi niti shvaća. U svijetu su važne velike stvari. Ono što se vidi i čuje. U kršćanstvu su najvažnije male promjene. Promjene koje proizvodi milost u jednoj duši. Bez tih promjena sve je lažno. Kršćanstvo je trajno obraćenje. Suradnja s Duhom Svetim u najtajnijim mislima i pokretima osjećaja. Kršćanin raste sporo kao ona stabla u šumi čiji su godovi najzbijeniji. Kršćanin svakodnevno vodi nutarnji boj vjere.

Kršćanstvo je trajna nutarnja revolucija. Božja revolucija. Trajno okretanje od sebe k Bogu i bližnjima. Napredovanje u ljudskim i božanskim krepostima. Napredovanje kroz mnoge padove i klonuća. Kroz slabu ljudskost. Palu ljudsku narav.

Sručnjaci kažu da je mirko svijet jako konzervativan. Čuva svoju zakonitost i svoj kôd. Replicira se. Zatvoren je. Sve se to može primijeniti na dušu i tvrdoću njezinih loših navika i mana. Lako je baciti jednu bombu na vani i uništiti neku kuću ili neboder. Mnogo je kompliciranije skrenuti najmanju stanicu s njezina zacrtanog puta. Lako je izazvati svađu i rat. Neizmjerno je složenije uspostaviti mir i pomirenje. A kršćanin je mirovorac jer je sin Božji.

Ovako bi se moglo nizati do u nedogled primjera, ali se sve svodi na jedno: ustrajati u mirko-promjenama koje proizvodi milost Božja, uz našu suradnju! Gospodine, milosrđe!

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeku, a nered u čovjeku je posljedica nereda u sredini i stanju te sredine.

Mirislav Krleža