Znamo da su o Kristu nastala razna krivovjerja. Ako zavirimo u Katekizam Katoličke Crkve i otvorimo na poglavlje o Isusu Kristu, naći ćemo ih poslagane po redu. Zanimljivo je da je prvo krivovjerje ono koje niječe da je On bio čovjek. To su krivovjerje nazvali doketizam.

Doketisti su tvrdili da je Krist samo prividno bio čovjek, a ustvari je bio Bog.

Tijelo mu je, po njima, bilo slično ono anđela, kako su ih viđali pravednici Staroga Zavjeta. Već se Ivan u svojoj poslanici obrušava na one koji su tvrdili da Krit nije došao u tijelu.

Po Augustinu, svaka je hereza nastala iz neke genijalnosti. Ona samo prenaglašava jednu stranu na štetu druge. Doketisti ističu Kristovo božanstvo na štetu Njegove ljudske naravi. Tomu je bilo više razloga, u koje sada ne možemo zalaziti. Ono što je nekako najvažnije u toj herezi jest da su oni koji su živjeli u Kristovo vrijeme ili su iz prve generacije onih kojima je prenošena vijest o Kristu, zaključili da je on Bog, i to samo Bog. Po njima On nikako ne može biti čovjek. Na takvo ih je mišljenje navodila velika Kristova neobičnost. Njegovo čudotvorstvo. Hodanje po vodi. Uskršavanje čovjeka koji se već raspadao i mnogo toga sličnoga. Sve su ih te činjenice navodile na misao da On ne može umrijeti na Križu i ići u grob. To se, po njima, samo prividno dogodilo. Samo je Njegova pojava trpjela. On je netrpan. Bog ne može trpjeti.

Danas su na sceni mnoge teologije i mišljenja koje niječu Kristovo božanstvo. Prenaglašava se Njegovo ljudsko obilježje. Njegova psihologija. Poslanje. Supatnja. Iscjediteljska moć. Njegov socijalni govor i tako dalje.

Ako stavimo na vagu ta dva krivovjerja, jer Krist je pravi Bog i pravi čovjek, lakše nam je povjerovati doketistima nego humanistima. Doketisti su najbliži onom povijesnom Kristu. Oni još nose snažno iskustvo Njegove prisutnosti među ljudima. Mnogi su Ga od njih osobno poznavali. Još su pod dojmom Njegovih čuda i Njegove uzvišene pojave.

Eto baš oni nisu zabludjeli na stranu koja kaže da je On samo čovjek. Crkva čuva cjelovitu istinu, a hereze joj na neki način pomažu da drži vagu u sredini: Krist je pravi Bog i pravi čovjek.

Nije neki humanistički revolucionar niti je nestvarni anđeo koji nema dodira s nama. On je potpuno s Ocem i potpuno s nama.

Jedan od Trojice, kako kaže stari crkveni Sabor, i jedan do nas. Posrednik između Boga i ljudi. Most. Pontifex. Veliki svećenik. Zaklani Jaganjac i Alfa i Omega. Patnik i Gospodin. Siromah i Bog. Raspeti i Proslavljeni.

 

 

Zapisnici sa sjednica VK Neslanovac

Da je 1945. oni bi nas strijeljali, a da je 1971. oni bi nas hapsili, ali 2013. godine oni nam zabranjuju pisati. Bio bih sretan kada ovo što kažem ne bi bilo točno.

Tihomir Dujmović